Hrvati u Irsku, Srbi u Hrvatsku

Manjak zaposlenika doveo je do nevjerojatne situacije. Kuhari i konobari odlaze u Irsku, a kuvari i kelneri dolaze u Hrvatsku. Ove godine u Crikvenicu je došlo više od stotinu Srba, a procjenjuje se da je sa šireg crikveničkog područja u inozemstvu posao našlo oko 300 ljudi

Crikvenica – Nedostatak radne snage u turizmu godinama muči hotelijere i ugostitelje, a velika većina se slaže da je problem eskalirao ove sezone. Procjene su da crikveničkoj rivijeri nedostaje nekoliko stotina kuhara, konobara i ostalog turističkog kadra. Nikakav specifikum Crikvenice. Na cijeloj obali je tako. Praktično nema restorana na crikveničko-vinodolsko rivijeri koji se nije mučio ili se još uvijek ne muči s nedostatkom kadra, kaže predsjednik Ceha ugostitelja Udruženja obrtnika Grada Crikvenice i Vinodolske općine Siniša Čakarević.

Manjak zaposlenika doveo je do nevjerojatne situacije. Hrvati odlaze u Irsku, a Srbi dolaze u Hrvatsku. Ove godine u Crikvenicu je došlo više od stotinu Srba. Desetak posto ih se vratilo jer im je obećano bolje radno mjesto, a time i bolje plaćen posao, a kad su stigli dočekalo ih je slabije radno mjesto, s manjom plaćom. Naravno, komentari na konobare iz Srbije su raznovrsni. Od stava “zašto ne”, preko nezainteresiranosti, do ogorčenja što se na ugostiteljskim terasama može čuti “bre”. Uglavnom, više kontra. Za razliku od mnogih koji o temi izvoza i uvoza radne snage ne žele govoriti ili komentiraju anonimno, čovjek s imenom i prezimenom u crikveničkom ugostiteljstvu, šefu kuhinje Domina koji svoja znanje prenosi srednjoškolcima i studentima vrlo je jasan.

“Nemam ništa protiv nikoga, apsolutno ništa protiv mladih ljudi koji su došli ovdje zarađivati kruh, no uvoz radne snage iz inozemstva je pljuska hrvatskom turizmu. Ne cijenimo svoje radnike, podcjenjujemo ih plaćama, ne cijenimo kvalitetne mlade ljude koji izlaze iz naše škole i žele učiti i raditi i onda nam se događa što se događa”, ističe Dragan Visković dodajući da se društvo prečesto okomljuje na školstvo, a ne može realno sagledati da iz škola izlaze kvalitetni ljudi koje sustav “potjera” preko granice.

Prema nekim procjenama, sa šireg crikveničkog područja u inozemstvu je posao našlo oko 300 ljudi. Uglavnom mladih. Preko ljeta nema više ni Slavonaca koji radije odu u Njemačku gdje imaju posao cijele godine, a ne samo nekoliko mjeseci. Zašto nema domaćih radnika, pitamo Čakarevića.

“Naših nema, a i ne žele raditi”, kaže Čakarević.
Kako izgleda matematika? Za koji novac naši ljudi ne žele raditi, a Srbi, Bosanci i Makedonci žele. Uz napomenu, da naši ljudi ne žele više živjeti od nekoliko mjeseci zaposlenja preko sezone već traže sigurnost. Makar i daleko od kuće. Konobari i kuhari dobiju 4.500 do 7.500 kuna, ovisno o iskustvu, kvaliteti i gdje rade. Najbolji zarade i deset tisuća. Dobri kuhari dobiju i po 15 tisuća kuna.

“Da, svi kažu izvrsna plaća, ali nitko ne kaže koliko se radi za taj novac i je li to uistinu dobra plaća kad se zbroje sati. Za tu plaću čovjek se digne ujutro i krene na posao, a ne završi prije ponoći”, objašnjava Visković.

Mladi kuhar nam priča kako je u Crikvenici dobio osam tisuća kuna, ali da radi od 11 do 24 sata, bez dana odmora. Recepcioner dobije oko šest tisuća kuna, a posao nosi i kući nakon smjene. U nekim hotelima kuhari dobiju po šest tisuća kuna. Konobari za 4.500 kuna praktično gube cijeli dan. Rade doručak, rade ručak, rade večeru, a između toga su slobodni. Koliko mogu biti slobodni. Ode dan u dolascima i odlascima na posao.

Poslodavci muku muče i sa smještajem radnika. Troškovi prehrane i smještaja za sezonca znaju iznositi po tri tisuće kuna. Tko nema osiguran smještaj u svom aranžmanu, teško slaže matematiku sa sezoncima.

Sviđao nam se ili ne sviđao dolazak “kelnera i kuvara”, lako je moguće da će mnogi plakati za njima sljedeće godine. Naime, Njemačka ukida radne vize za Srbiju s 2020. godinom, a tada će Nemci i evri biti zanimljiviji od komšija i kuna.

“Srbima je danas jako isplativo i zanimljivo doći raditi u Hrvatsku. Uglavnom su to ljudi iz manjih mjesta u Srbiji gdje se plaće kreću od 250 do 300 eura. Dosad su radili u Grčkoj i Cipru, ali ipak je tamo drugi jezik. Oni imaju veliku želju doći na more. Makar raditi. Njima je more pojam. Kao što su nekad u JNA željeli u mornaricu samo da dođu na more, tako danas žele raditi na moru. I Hrvatska im je privlačna. No, mislim da će doći do otrježnjenja kod radne snage iz Srbije. Shvaćaju pomalo da plaću kakvu dobiju u Hrvatskoj mogu dobiti i u Beogradu za puno manje posla i uz manje troškove. Morate znati da se u turizmu radi, od jutra do sutra. Bez vikenda, bez večernjih šetnji”, objašnjava Čakarević.

Nedostatak radne snage ne muči samo turizam. Spar za centar u Selcu traži umirovljenike. Blagajnike, pekare, kuhare i mesare. Radi se 20 sati tjedno, dva su dana slobodni u tjednu. Aktivnim penzićima obećaje se, crvenim slovima na oglasu, i ručnik i krema za sunčanje. Građevina je na mukama. Zato nam stižu i građevinari iz inozemstva. Bosanci dobiju pet do sedam tisuća plus smještaj i hranu. Indijci tri tisuće kuna plus smještaj i hranu. Malo za nas, ali puno za njih. Za mjesec dana u Hrvatskoj zarade gotovo godišnju plaću u Indiji.