Prvu utakmicu nogometni klub s Hreljina odigrao je pod imenom Hridina protiv Bakarca 1922. godine
HRELJIN Nogometni klub Naprijed ove godine slavi 100. rođendan. Iako su nakon stoljeća vitrine pune pehara, bogatstvo kluba krije se negdje druge. U osjećaju da je Naprijed simbol svog Hreljina, simbol čitavog kraja, institucija, i to ne samo sportska. Hreljin se ponosi pobjedama, ali još više činjenicom da je uvijek imao svoje igrače, uprave i trenere. Kad su Drago Vidas Kačina i Nikola Gecan, sa školovanja u Zagrebu, krajem 1921. ili početkom 1922. godine donijeli prvu loptu na Hreljin vjerojatno nisu niti sanjali da se pokrenuli veliku priču koja je iz godine hitala naprijed.
Klub je osnovalo 15-20 hreljinskih mladića, uz potporu učitelja Jove Brletića. Nazvan je Nogometni sportski klub Hridina Hreljin. Čim je klub osnovan, odmah problemi. Gdje će se igrati? Općinari nisu htjeli čuti da se nogometašima dodijeli neki teren. Gdje će krave na pašu, pitali su nogometaše. Ipak, upornost je urodila plodom. Dobiveno je zemljište na Biljinu. Potkraj 1923. godine odigrana je prva utakmica na Hreljinu. Protivnik je bio Bakarac. Potom su uslijedili ogledi s Frankopanom (Trsat) i Primorcem (Vežica). Povijest pamti da je Hridina bila suparnik ŠK Bakra na prvoj nogometnoj utakmici odigranoj u Bakru 29. svibnja 1924. godine. Godinu kasnije na poticaj komunističke partije na Hreljinu je osnovan još jedan klub – Sloga koji se može pohvaliti da je prvi klub s Hreljina koji je nastupio u ligaškom natjecanju. Bilo je to 1930/31. godine, a u ligi su igrali Bakar, Jadran Kostrena, Kraljevica, Jedinstvo Krasica, OŠK Omišalj, Praputnjak i Vitez Škrljevo.
Nakon nekoliko godina u kojima su oba kluba intenzivno igrala utakmice, stiže teško doba za nogomet na Hreljinu. Režim zabranjuje Slogu koja se isticala proturežimskim djelovanjem. Pokušalo se sve aktivnosti prebaciti na Hridinu, ali je starojugoslavenski režim zabranio djelovanje i drugom klubu. Od 1933. do 1937. godine nogomet je bio žrtva kraljevine kojoj
se naslućivao kraj. Omladina željna nogometa i zabave aktivira se 1938. godine i traži registraciju Hrvatskog športskog kluba Hreljin. Molba je ležala u ladicama pola godine. Sporan je bio pridjev hrvatski. Tek kad je pridjev u molbi izbrisan, klub je registriran. Prvu utakmicu Hreljin je odigrao krajem 1938. godine protiv Primorja iz Krasice. No, nije dočeka kraj utakmice, hreljanska publika nezadovoljna suđenjem i nepriznavanjem regularnih golova prekida utakmicu. Uskoro je stigao Drugi svjetski rat.
Na Lonji tri tisuće gledatelja
Upravo iz tog perioda sežu prva nogometna sjećanja najstarijeg navijača Naprijeda, 89-godišnjeg Stanka Polića Prinčice koji je i igrao za klub od 1950. do 1953. godine.
– Sjećam se da su 1944. godine Nijemci igrali protiv Hreljina. Imao sam 11 godina i gledao utakmicu, sjeća se Stanko koji je tada stanovao kod none na Hreljinu.
Stanko se sjeća i prvih poslijeratnih utakmica, kada su naši iseljenici poslali zeleno-bijele dresove klubu.
– Znam da je Stanko Vešligaj, Zvonkov otac, igrao 1946. godine, iste godine kad je klub dobio ime Naprijed.
Pamćenje nije izblijedjelo niti kada je u pitanju otvaranje novog igrališta na Lonji.
– Otvorenje je bilo 7. svibnja 1950. godine. Na 1. maj je bio velik pljusak pa je utakmica odgođena. Fantastično je sve bilo organizirano, prelijepo vrijeme. Na otvaranje smo pozvali najbolje prijatelje, Grobničan, Kraljevicu i Crikvenicu, uz Naprijed koji je osvojio turnir. Naprijed je u finalu pobijedio Crikvenicu 5:2. Miro Čop je zabio dva ili tri gola. Dvije tisuće gledatelja. Možete li vjerovati?
Tih godina je Naprijed igrao u riječko-pulskoj zoni. Protivnici su bili Crikvenica, Opatija, Orijent, Lokomotiva, Jedinstvo Ogulin, Senj, Istra, Rudar iz Labina koji je tih godina igrao u Raši. Naprijed se uvijek držao oko trećeg-četvrtog mjesta. Najveći derbiji bile su utakmice protiv Orijenta i Opatije. Igrali su sve dečki s Hreljina. U prugastim, vunenim plavo-crvenim dresovima koje su poslali naši iseljenici iz SAD, priča Stanko Polić Prinčica i prisjeća se anegdote s nogometnim pošiljkama iz SAD.
– Naši Amerikanci poslali su nam kopačke, a umjesto u našem Hreljinu, paket je završio u Ogulinskom Hreljinu. Kako smo doznali? Naše žene išle su u Ogulin po krumpir i vidjeli da tamo kopaju krumpir u kopačkama. U našim kopačkama, koje su trebale stići u primorski Hreljin, smije se Prinčica koji se još uvijek sjeća himne Naprijeda iz pedesetih godina, “Kad Naprijed na gol puca”.
– Sjećam se da smo 1953. ili 1954. pobijedili Orijent u gostima. Pjevali smo našu himnu od Krimeje, preko Pariza i Bulevarda, sve do autobusa kod hotela Kontinental. Tada je na Krimeju išlo 200 navijača Naprijeda. Gledao se nogomet. Kad smo 1957. godine s Orijentom igrali za prvo mjesto, na Lonji je bilo tri tisuće gledatelja. A himna se pjevala do osamdesetih, priča Stanko.
Dvojica igrača dala život za Hrvatsku
Naprijed se uglavnom držao sredine ljestvice, a pamte se 1956. i 1957. i drugo odnosno treće mjesto, kada su prvenstva osvajali Orijent i Goran (Delnice). Godine 1966. opet treće mjesto, opet prvak Goranin iz Delnica. Još jedno treće mjesto 1970. godine, prvak Rovinj. Naprijed je bio treći i 1982. godine, a titulu je osvojila Crikvenica. Pamti se i 1986. godina.
Dvije godine ranije nelogična reorganizacija natjecanja četvrtoplasirane Hreljane poslala je u ligu niže. Te 1986. godine Naprijed osvaja titulu prvaka u Primorskoj nogometnoj ligi ostavivši iza sebe Zamet, Dragu, Jedinstvo Centar (kasnije Grbci), Rikard Benčić, Bakarac, Krasicu, Turbinu… Sljedeće sezone, u ligi više, u Regionalnoj nogometnoj ligi (Primorska skupina) stižu do trećeg mjesta. Prvak je Kraljevica, drugo mjesto uzelo je ogulinsko Jedinstvo DIP. Godine 1988. titula stiže na Hreljin. U leđa Naprijedu gledaju Klana, Lokomotiva, Benčić, Grobničan, Borac, Vinodol…gdje je Naprijed osvojio 50 od mogućih 60 bodova.
Na jesen 1988 godine Naprijed se natječe u Hrvatskoj ligi zapad (četvrti rang natjecanja) u društvu Rudara, Jadrana, Pomorca, Uljanika, Opatije, Pazinke, Istre Pula, Lučkog radnika, Nehaja, Kraljevice i Umaga. Naprijed bilježi uspješne rezultate do 1990 godine kada stiže rat. U tom razdoblju nositelji igre su bili Rudi Nikolić, Franjo Mikuličić, braća Mavrinac i Albert Kašić.
Stiže rat. S bojišta se nikad nisu vratila dvojica Naprijedovih igrača, Ivan Bertović i Bojan Trebušak. Dok topovi grme, lopta uglavnom miruje. Ratnih godina igrači su više bili na bojišnici no na terenu, Naprijed ispada u nižu ligu. Nakon rata Naprijed se vraća u Treću međužupanijsku ligu i već prve sezone (1996/97.) osvaja drugo mjesto iza prvaka Halubjana, a ispred Omladinca, Drage, Borca… Među uspjehe Naprijeda bilježe se titule prvaka 4. HNL 2011. i 2012. godine. Pamti Hreljin drugo mjesto svojih ljubimaca u 3. HNL Zapad 2013. godine.
Prvi ugostili prvaka Ćiru
Osvajanje drugog mjesta na amaterskom prvenstvu Hrvatske u Čakovcu 1970. godine je jedan od najvećih uspjeha kluba. Te sezone se radio travnjak na Lonji. Prvi dio sezone sve utakmice vani, a drugi dio sezone domaćini u Bakru. Završio je Naprijed na trećem mjestu. Rovinj je kao prvak išao direktno u drugu ligu, Istra u kvalifikacije, a Naprijed se kao treći plasirao na amatersko prvenstvo Hrvatske. U konkurenciji Mladosti Osijek, Čakovca i Neretve Metković, Naprijed je uzeo drugo mjesto.
Naprijed se može pohvaliti da je imao igrača koji je igrao u prvoj ligi. Zvonko Vešligaj Bracek nosio je dres Dinama i Trešnjevke.
– Dvije godine sam igrao za Naprijed, do 1975. Poslije sam bio trener pionira, juniora, seniora, predsjednik kluba. Naprijed je uvijek bio zdrava ekipa. Uvijek je 90 posto vodstva bilo s Hreljina. Tako je i danas i čestitam novoj upravi. Naprijed je oduvijek, bez obzira tko bio predsjednik, jako veliku pažnju posvećivao mladim ekipama. Danas klub ima šest ekipa u omladinskom pogonu, što je ponos Naprijeda. Uvijek smo imali uspjeha, možda je zadnjih 20 godina klub u nezavidnoj situaciji jer je bilo problema s financijama. Sad je klub opet zdrav, klima je dobra, puno se radi s omladinom. I zato se osjeća optimizam, kaže Vešligaj.
Švrljuga kaže da se na Hreljinu uvijek igrao muški, tvrd, borben nogomet. Prisjetio se osvajanja jedinog kupa.
– Bilo je to 2005. godine. Tada smo osvojili kup kao županijski ligaš, što je sigurno podvig jer smo igrali se ekipama koje su ligu ili dvije više od nas. Vinodol smo na Hreljinu dobili 2:0, a Orijent 2:1. U finalu smo igrali s Crikvenicom. U gostima smo trebali uvjerljivo izgubiti, no na kraju smo pobijedili 2:1. Zanimljivo, prva utakmica se igrala na jesen, a uzvrat na proljeće. Tukli su nas na Hreljinu 2:1. I pucaju se jedanaesterci. I mi slavimo. Ušli smo u hrvatski kup. Ždrijeb nas vodi u Hrvace. Planiralo se krenuti dan ranije, no nije bilo novca, pa smo krenuli u četiri-pet sati na dan utakmice. Došli oko podne, po suncu, nikakvi, malo su igrači legli u hlad, ali…
Također se Švrljuga sjeća i i posebne utakmice.
– Ćiro je 1982. godine s Dinamom osvojio prvenstvo Jugoslavije. U nedjelju su slavili titulu, a u srijedu su igrali na Hreljinu, pamti Darko Švrljuga.
Rijeka je uvijek i često bila drag gost Naprijeda. Jednu od utakmica pamte Hreljani, ali i Franko Andrijašević i Alexander Gorgon koji su prvi put dres Rijeke odjenuli upravo na Lonji u sezoni 2016/17.
Hreljani pamte da su 1986. godine tjedan dana bili gosti Željezničara. Vešligaj je bio dobar s Osimom i ekipom i dogovorio turneju. Naprijed je igrao i u inozemstvu, Austriji, Češkoj, Mađarskoj. Prva međunarodna utakmica i pobjeda bilježi se 1969. godine. U Beču se igralo protiv Sportkluba PBL. Postoji i jedna domaća utakmica u kojoj Naprijed pobjeđuje i prije početka. Naprijedova noć prvi put je organizirana 2015. godine. Danas je Naprijedova noć nešto posebno, dan koji se čeka na Hreljinu i u čitavom kraju. Sezona je nezamisliva bez te domaće utakmice.
Kako bi akademija igrala po buri
Milovan Čop posebno će se osvrnuti na omladinski pogon.
– Prije 20 godina počeli smo animirati i stvarati morčiće. Krenuli smo s 20 djece, a danas je napredak evidentan. Imamo 120 djece u šest kategorija, s kojima radi devet trenera. To je jamstvo da će Naprijed imati uspjehe u budućnosti.
Dopredsjednik Naprijeda Srđan Blažina iz posebnog kuta analizira misiju kluba.
– Možda će nam netko reći da Naprijed nije imao neke uspjehe koji se pamte u čitavom kraju, ali ja ću vam reći što je najveći uspjeh kluba. U 100 godina klub nije nikad prekinuo s djelovanjem, osim prije Drugog svjetskog rata, kad su ga zabranili i tijekom Drugog svjetskog rata.
Ako je Naprijed prva asocijacija na Lonju, druga je sigurno bura. Milovan Čop ima anegdotu.
– Igrali smo utakmicu po velikoj buri. Kažem treneru da treba pucati s centra, a on mi odgovori da ih nisu tako učili na akademiji. Kažem ja njemu: sad dovedi po ovoj buri te s akademije pa neka pokažu kako se igra po buri, smije se Čop.
Predsjednik Davor Vidas, koji će potporu imati u jednom od najvećih igrača Naprijeda, sportskom direktoru Andri Švrljugi, ima jasnu viziju.
– Cilj je ustaliti se u ligi, imati čim više igrača u omladinskom pogonu, privući što više mladih iz susjednih mjesta, što je uvijek bila politika Naprijeda. Zadatak je i imovinsko-pravno riješiti glavni i pomoćni teren. Glavni teren je uglavnom riješen, više posla će biti na pomoćnom terenu. Kad se kompletno riješi vlasništvo na glavnom terenu, ići će se u gradnju natkrivene tribine.
– Prva ekipa Naprijeda mora se temeljiti na igračima iz omladinskog pogona. Mladi igrači su naša budućnost, kaže u Mladen Nerat i podsjeća da su pioniri i juniori Naprijeda bili jesenski prvaci, pioniri su na kraju uhvatili titulu, a juniori su na proljeće borili do zadnjeg kola za titulu.