Loše vrijeme nije zaustavilo četrdesetak planinara u pohodu povodom 120 godina prvog zabilježenog uspona na Viševicu
Još pred desetak godina među planinarima je bila omiljena uzrečica “nema lošeg vremena, samo loše opremljenih planinara”. U međuvremenu, izbor opreme za sve vremenske uvjete je postao lako dostupan, ali izgleda da je nestalo motivacije za druženjem s planinarima neovisno o vremenskim uvjetima. Loša vremenska prognoza postala je presudan čimbenik za odaziv na planinarske aktivnosti.
Pješačenjem do zdravlja, 33. izdanje, planirano za nedjelju 24. travnja u svoje programe izleta je stavilo više društava, ali kako se bližio vikend, počeli su stizati otkazi. Nakon prisilnog otkaza Zimskog uspona na Viševicu u siječnju zbog strogih COVID mjera, nismo htjeli propustiti priliku za uspon na Viševicu točno 120 godina od prvog zabilježenog uspona 24. travnja 1902. godine o kojem je za Hrvatski planinar članak napisao dr August Langhoffer. Ni otkaz ni odgoda nisu bili opcija – Viševica je “naša” i prirasla srcu pa je i četrdesetak članova Strileža odlučilo u nedjelju ujutro krenuti put Ravna, do ispod Stupa, bez obzira na pljušteću kišu. A kako je naglo počela kiša, tako je naglo i prestala i omogućila nam održavanje Pješačenja prema najavljenom planu.
Stiglo se i nazdraviti i pojesti fine domaće kolače naših članica i krenuti put Viševice u dvije grupe. S velikim zadovoljstvom smo pozdravili i jedine “vanjske” planinare, iz Istre su stigli Sergio Ostović i Feručo Lazarić, poznati dvojac s prehodane Via Adriatice. 
Uspon je započeo kombinacijom putova kroz šumu i cestom do ulaska na Goranski planinarski put koji je na ovom području zbog sječe šume gotovo neprepoznatljiv, a privremeno smo ga označili sprejanim oznakama i plastičnim trakama (zbog dugotrajnog zadržavanja snijega nije bilo prilike obnoviti planinarske markacije). Grupa koja se uputila na vrh Viševice, 1.428 m, ostala je uskraćena za panoramske vidike koje inače vrh – vidikovac pruža, ali svi su bili oduševljeni kružnom stazom i prilazom po zapadnoj strani od Stipanove vode kojim se domaći planinari rijetko služe.
Druga grupa se laganom šetnjom popela do područja Lasca (Lazac) gdje se pogledalo ostatke kamenih ljetnih stanova uz opise Josipa Pasarića o usponu na Viševicu na Veliku subotu 1911. godinu, gdje spominje da je cijelo područje Ravna pred sto godina bilo prepuno pastirskih koliba i stoke te šumarskih nastambi (tekst iz HP-a). Na livadama Golca nas je nakratko sunce nagradilo pogledom na okolne planine i Viševicu pod sivom kapom, a onda je uslijedio kružni povratak do ishodišta.
Po završetku planinarenja, smjestili smo se u toploj Vagabundinoj kolibi gdje su svima podjeljeni bedževi i zahvalnice pohoda, te izvršeni upisi u knjižice Pješačenja i dodijeljene dvije srebrne značke za sudjelovanje na pet pohoda.
Hrvatske šume su nam omogućile ulaz na područje koje je inače zaključano iza rampe, a TZ Vinodolske općine nam je financijski pomogla u pokriću troškova pohoda, opisala je uspon predsjednica PD Strilež Tanja Malovoz.
FOTO Tanja Malovoz i Elma Dujić