Okupilo se 15 slavljenika i njihova razrednica Marija Mrakovčić-Gračaković
CRIKVENICA Konobari i kuhari nekadašnjeg Srednjoškolskog centra Dr. Antun Barac proslavili su 50. obljetnicu mature. Na susret pred školom i obnavljanje kruga uspomena pristiglo je 15 slavljenika, bivših učenika i njihova razrednica Marija Mrakovčić-Gračaković koja je, upravo u jednoj od njihovih dviju učionica, održala školski sat podsjetivši ih na brojne upečatljive događaje vezane uz školu, učenje i razdoblje njihovog odrastanja. Dopustila im je da prolistaju dnevnike i ožive sjećanja na neke nestašluke i druge, vječnom tintom ispisane zgode i činjenice.
Zovu susreta odazvali su se: Ljubica Adamović (Domijan), Mladen Butorac, Željka Butorac (Tus), Josip Kolmanić, Branka Maravić (Batinić), Nada Bakarčić (Semičević), Marina Blažičević (Pobor), Dušanka Buneta (Peričić), Božica Grčević (Manestar), Ankica Komerički (Zoričić) Katica Pohmajević (Dunato) Nedeljka Smolčić (Benić), Milivoj Šljivić, Jela Šokec (Jovanović) i Dušanka Zoričić (Vedrić).
Nakon školskog sata posjetili su Gradsko groblje gdje su položili cvijeće zapalili lumine za svoje preminule suučenike i profesore. S posebnom su sjetom i zahvalnošću pohodili i cvijećem okitili posljednja počivališta svojih nastavnika struke Ivana Pahlića i Ivana Malatestinića koji su bili izuzetno važni za njihovo
oblikovanje u ugostiteljske djelatnike.
Vrlo dirljivo, emocijama natopljeno slavlje do duboko u noć nastavljeno je u konobi Ulika u Selcu gdje je, uz obilje vrhunskog jela i pića, slavljeničkoj, vedroj, raspjevanoj i rasplesanoj atmosferi najviše pridonio glazbenik Željko Mavrić. Izvrsnu (izgledom i okusom) slavljeničku tortu priredila je Marina Blažičević-Pobor.
Kako je izgledala 50. obljetnica mature dočarala je tekstom razrednica Marija Mrakovčić-Gračaković.
“50 je godina prošlo od onog lipanjskog dana punog sunca i radosti kada su u svoje uzdrhtale ruke primili svjedodžbe o završnom ispitu ugostiteljskog smjera i krenuli “putem svog života”, razišli se, a tijekom godina postali cijenjeni ugostiteljski radnici, uspješni poslovni ljudi, poduzetnici…
U crikveničkoj školi koja je tada nosila naziv Srednjoškolski centar Dr. Antun Barac (danas je to Srednja škola dr. Antuna Barca) bili su raspoređeni u dva razredna odjela (konobar, kuhar). Oboružani znanjem, voljom i čestitošću uputili su se – u život.
I nisu zaboravili svoju školu, profesore, zgode i nezgode đačkog života i naukovanja u crikveničkim hotelima. Kako bi mogli zaboraviti kad su u njoj stekli lijepe uspomene, cjeloživotna prijateljstva, kada su se dosad sastajali svake pete godine.
I stigla je, evo, zlatna, pedeseta obljetnica mature koja je divna prilika za zatvoriti jedan krug trajanja i otvoriti novi. Baš kako je pisao veliki Tin Ujević:
Mi smo išli putem. Put je bio dug.
Kasno opazismo da je taj put – krug.
I kako to uvijek biva – sve je završilo obećanjem da ćemo se ponovo okupiti bar iduće godine. Sve je bilo lijepo, radosno, rasplesano, najljepše. Samo, zbog čega je, onda, na rastanku u ponekom oku bljesnula suza?