Hajduk je gostovao na Kantridi 1983. godine, a kad se na putu ka Rijeci Čop probudio iz sna ugledao je divan gradić s dominantnom crkvom. Gdje smo?
NOVI VINODOLSKI Atrij Srićine kuće u Novom Vinodolskom pretvorio se jednu večer u nogometnu pozornicu zahvaljujući promociji knjige “Petica” bivšeg nogometaša i sportskog dužnosnika Josipa Čopa. Stoper od formata odigrao je više od 100 utakmica za Varteks iz svog rodnog grada, kratko je nosio dres Dinama, osam sezona igrao za jaki Zagreb, sezonu za Hajduk te dvije za austrijski Sturm. Upisao je i dva nastupa za reprezentaciju bivše države. Tajnik je HNS-a u godinama kada reprezentacija Hrvatske nastupa na prvom europskom i svjetskom prvenstvu, a potom preuzima dužnost tajnika HOO.
Knjigu je 69-godišnji Čop predstavio zajedno s prijateljima. Cimerom, kumom i suigračem Brankom Ivankovićem i suigračem Miroslavom Uljanom. Moderator novljanske promocije bio je autor knjige Andrija Kačić-Karlin, a u književnu nogometnu večer publiku je uvela ravnateljica Narodne čitaonice i knjižnice Novi Vinodolski Barbara Kalanj Butković. U publici dva bivša gradonačelnika Novog, ministar Oleg Butković i Velimir Piškulić.
Zašto, između ostalog promocija u Novom? Čop se vratio u prošlost. Hajduk je gostovao na Kantridi 1983. godine, a kad se na putu ka Rijeci probudio iz sna ugledao je divan gradić s dominantnom crkvom. Gdje smo, pitao je Čop. Bilo je to prvo očaranje Novim. Nekoliko godina kasnije susjeda poziva Čopa i obitelj na ljetovanje u Novi. Treća epizoda je kupnja kuće i otvaranje restorana. Vrlo brzo sam shvatio da je Novi grad u kojem treba uživati, a ne raditi i voditi svakodnevne brige, objasnio je Čop kojem je Novi postao drugi dom. Publici se svidjela Čopova misao da se nikad nije želio isticati po bilo čemu u Novom i da je uvijek želio poštivati Novljane.
Ivanković je otkrio da je zajedno s Čopom debitirao za Varteks. Sjetio se mladosti, prijateljstva, Čopova nepokolebljivog karaktera, vječite borbe za pravicu, ali i noćne šetnje na momačkoj večeri koja se i danas prepričava u Varaždinu. Sjetio se Ivanković lijepih uspomena. U jednom trenu je zastao, emocije su bile jače, potekle su suze.
Uljan je s Čopom igrao u Zagrebu i ocrtao ga kao prototip modernog igrača koji je uvijek čuvao najbolje igrače. Čop je bio stoper, ali kada je trebalo zadržati nezadrživo krilo Vardara Vasila Ringova, Čopa bi trener stavio na beka. Kakav je igrač bio Čop najbolje je Uljan opisao kad ga je usporedio s Joškom Gvardiolom.
Čop je u Novom prenio tri životne poruke. Prva. Čovjek može uvijek uspjeti, koliko god mu bilo teško u nekim fazama života. Bilo koji neuspjeh u životu nisam želio opravdati teškim okolnostima u djetinjstvu. Druga poruka. Rijetki će sportaši živjeti dobro od sporta. Nisu svi Modrić. Jako puno mladih posvetilo se sportu na uštrb obrazovanja, nisu završili osnovnu i srednju školu. Ako zajednica ne usmjerava mlade sportaše, neki od njih će postati socijalni problem kad završe karijeru. Treća poruka. Nije lako biti uz blagajnu punu novaca, nikad nisam dao da se društveni novac troši olako, bez kriterija. Na žalost, ima malo ljudi kojima ne krene ruka kad vide zlato na cesti.
