Naš novi sugovornik iz KBC-a je Sandro Vidmanić s Klinike za anesteziologiju, intenzivnu medicinu i liječenje boli
Temelj svakog zdravstvenog sustava, a time i važnu ulogu u funkcioniranju cijelog društva, čine medicinske sestre i tehničari. Potaknuti sloganom Međunarodnog vijeća medicinskih sestara za 2025. godinu da briga o sestrama jača gospodarstva, nužno je konkretno i cjelovito predstaviti i popularizirati sestrinstvo kao struku i kao životni poziv. Upravo stoga, u serijalu tekstova objavljivanih na portalu Tunera.info, u suradnji s KBC-om Rijeka predstavljamo priče osmero medicinskih sestara i tehničara sa različitih radilišta i položaja u KBC-u Rijeka.
Nova priča o medicinskim sestrama i tehničarima dolazi iz novog bolničkog kompleksa na Sušaku, s Odjela za anesteziologiju u ginekologiji Klinike za anesteziologiju, intenzivnu medicinu i liječenje boli koji djeluje pri Klinici za ginekologiju i porodništvo. Rad anestezioloških medicinskih sestara i tehničara je iznimno zahtjevan i odgovoran poziv, ali i duboko ispunjavajući. U operacijskim dvoranama i rađaonici, gdje je svaka minuta važna, medicinske sestre i tehničari spajaju stručnost, preciznost i suosjećanje kako bi osigurali sigurnost žena i majki te miran tijek zahvata. U ovom razgovoru, iskusni medicinski tehničar s Klinike za anesteziologiju, intenzivnu medicinu i liječenje boli otkriva nam što ga je privuklo anesteziologiji, kako izgleda njegov radni dan i što zapravo znači pružiti podršku i olakšati bol u tim osjetljivim i važnim trenucima. Naš sugovornik je Sandro Vidmanić, univ. mag. med. techn., Klinika za anesteziologiju, intenzivnu medicinu i liječenje boli.
Zašto ste se odlučili za posao medicinskog tehničara?
– Odluka da postanem medicinski tehničar proizašla je iz želje da radim posao koji ima smisao i kroz koji mogu direktno pomagati ljudima. Još tijekom školovanja sam shvatio koliko me ispunjava briga za druge i koliko me motivira osjećaj da svojim djelovanjem mogu poboljšati nečiji dan, zdravlje ili oporavak. Sestrinstvo je spoj humanosti, znanja i odgovornosti, a to su karakteristike i vrijednosti koje duboko cijenim i smatram da na ovom radnom mjestu mogu dati najviše od sebe iz oba svijeta – profesionalnog i osobnog.
Koliko dugo radite u KBC-u Rijeka?
– S malim prekidom, u KBC-u Rijeka radim od 2013. godine, gdje sam započeo svoj profesionalni put i ostao do danas.
Kako uspijevate uskladiti zahtjevan posao medicinskog tehničara s osobnim životom?
– Rad kao medicinski tehničar nedvojbeno je izazovan, fizički i emocionalno, te zahtijeva dobru organizaciju i jasno postavljanje prioriteta. Naučio sam da je ključno povući jasnu granicu između posla i privatnog vremena kako bih ostao motiviran i prisutan u obje sfere života, zadržao unutarnji mir i bio učinkovitiji u radu. Trudim se maksimalno iskoristiti slobodne trenutke za odmor, vrijeme s obitelji i prijateljima te za aktivnosti koje me opuštaju, poput rada u svom ateljeu, čitanja, šetnji ili vježbanja. Također, puno mi pomaže što imam podršku bližnjih i kolega, jer dobra radna atmosfera puno znači kada je posao stresan. Balans nije uvijek savršen, ali važno mi je ostati svjestan svojih granica i redovito raditi na tome da budem dobro – jer samo tako mogu kvalitetno brinuti i o drugima.
Koji dio Vašeg posla najviše volite. I zašto?
– Najviše volim one momente kada vidim konkretan napredak kod pacijenata, bilo da se radi o fizičkom poboljšanju, smanjenju boli ili jednostavno zahvalnosti koju pokažu jer su čuli toplu riječ ili osjetili da im je netko zaista posvećen. Ti mali trenuci, moje su potvrde da moj rad ima smisla. Također volim timsku suradnju – kada svi u timu rade usklađeno i znaju da smo zajedno doprinijeli nečijem oporavku ili boljoj kvaliteti života. To su stvari koje me svakodnevno motiviraju i podsjećaju zašto sam izabrao ovu profesiju.
Koliko Vas je obrazovanje pripremilo za praksu, kako ste doživjeli svoj početak rada u KBC-u Rijeka?
– Obrazovanje mi je pružilo čvrste temelje – teorijska znanja, osnovne vještine i uvid u ono što znači rad u zdravstvenom sustavu. Međutim, stvarna praksa, a posebno početak rada u KBC-u Rijeka, bio je potpuno novo iskustvo – puno intenzivnije, dinamičnije i zahtjevnije od svega što sam do tada iskusio. Početak rada u KBC-u Rijeka i prvi dani su bili vrlo izazovni, ali su mi upravo ti trenuci najviše pomogli da se razvijam u svojoj struci. Suočio sam se s odgovornošću, brzim tempom i emocionalno teškim situacijama, ali sam istovremeno imao podršku iskusnijih kolega koji su nesebično dijelili svoje znanje. U takvom okruženju sam brzo sazrio – ne samo profesionalno, nego i osobno. U našem poslu se uči svaki dan i teorija dobiva pravo značenje tek kada je spojiš s praksom, timskim radom i stvarnim ljudima.
Osjećate li da su Vaše kompetencije i znanje dovoljno prepoznati unutar zdravstvenog sustava?
– Iskreno, osjećam da su moje kompetencije prepoznate u svakodnevnom radu s kolegama i pacijentima, što mi je jako važno. Kada kolege imaju povjerenja u mene, kad pacijent osjeti sigurnost i zna da je u dobrim rukama – to je najveće priznanje. Ipak, kao i mnogi drugi u sustavu, smatram da još uvijek ima prostora za veće formalno prepoznavanje znanja i uloženog truda. Ponekad se naš doprinos uzima zdravo za gotovo, i to je nešto što bi se moglo mijenjati kroz sustavnije vrednovanje rada i stručnosti. Unatoč tome, ostajem motiviran jer vjerujem da se kvaliteta i posvećenost dugoročno uvijek prepoznaju. I trudim se svakim danom graditi povjerenje kroz profesionalan i savjestan pristup.
Koju preporuku biste dali mladim ljudima koji razmišljaju o karijeri u sestrinstvu?
– Rekao bih im: “ako osjećate da u sebi imate empatiju, strpljenje i želju pomagati drugima – ovdje to možete svakodnevno živjeti”. Sestrinstvo nije samo “posao”, to je profesija koja traži cijelog čovjeka: srce, znanje i sposobnost ostati smiren u stresnim situacijama. Naglasio bih im da budu spremni stalno učiti, slušati iskusnije kolege i ne bojati se izazova. Prvi koraci znaju biti teški, ali svaki dan donosi priliku da budu važan dio nečijeg oporavka, sigurnosti i dostojanstva. Malo je takvih zanimanja. Također bih ih potaknuo da njeguju i sebe – jer samo ako brinu o vlastitom fizičkom i psihičkom zdravlju, mogu dugoročno kvalitetno pomagati i drugima.
Postoji li neka misao ili životni moto koji Vas vodi i u privatnom i u profesionalnom životu?
– Da, vodim se mišlju: “budi onakva osoba kakvu bi i sam poželio kraj sebe u najtežim trenucima i budi najbolja verzija sebe.” Kao medicinske sestre i medicinski tehničari, često smo uz ljude u vrlo ranjivim i teškim situacijama. Ta misao me podsjeća da svaki pristup mora biti pun poštovanja, strpljenja i suosjećanja. I u privatnom životu nastojim biti podrška drugima, biti prisutan i iskren jer vjerujem da se sve dobro što daješ na kraju i vrati. Taj stav mi pomaže da ostanem dosljedan sebi, bez obzira na okolnosti, stres ili izazove koje donosi dan.