U posljednjoj priči serijala gošća je Milena Janus iz Operacijske sale KBC Rijeka
Temelj svakog zdravstvenog sustava, a time i važnu ulogu u funkcioniranju cijelog društva, čine medicinske sestre i tehničari. Potaknuti sloganom Međunarodnog vijeća medicinskih sestara za 2025. godinu da briga o sestrama jača gospodarstva, nužno je konkretno i cjelovito predstaviti i popularizirati sestrinstvo kao struku i kao životni poziv. Upravo stoga, u serijalu tekstova na portalu Tunera, u suradnji s KBC-om Rijeka predstavljamo priče osmero medicinskih sestara i tehničara sa različitih radilišta i položaja u KBC-u Rijeka.
Tema ovog intervjua su svakodnevni izazovi iz operacijske sale KBC-a Rijeka, lokaliteta Sušak – mjesta gdje sekunde odlučuju, pokreti moraju biti savršeno usklađeni, a timska suradnja ključna za ishod operacije. U tom visoko kontroliranom i dinamičnom okruženju, medicinske sestre su neizostavni stup sigurnosti. One ne samo da pripremaju sve što je kirurgu potrebno, već često predviđaju i ono što tek dolazi. Prate vitalne funkcije pacijenata, upravljaju instrumentima i održavaju fokus unutar tima. U razgovoru donosimo priču jedne od njih – iskusne medicinske sestre koja već dugi niz godina svakodnevno djeluje unutar operacijskog tima. Naglašava koliko su stručnost, empatija i suradnja presudni u njezinom radu, ali i koliko je važna osobna ravnoteža za dugoročno funkcioniranje u tako zahtjevnom okruženju. Evo i osme priče.
Milena Janus, univ. mag. med. techn., Operacijska sala, KBC Rijeka
Zašto ste se odlučili za posao medicinske sestre?
– Za posao medicinske sestre odlučila sam se jer u tom pozivu vidim spoj stručnosti, humanosti i svakodnevnog utjecaja na kvalitetu tuđeg života. Oduvijek me privlačila ideja da budem dio sustava koji pomaže ljudima u najosjetljivijim trenucima – ne samo u emocionalnim trenucima, nego i kroz znanje, organizaciju i profesionalni razvoj, što mi je izuzetno važno. Rad na vaskularnoj kirurgiji i u operacijskoj sali dodatno je produbio moje razumijevanje važnosti preciznosti, timskog rada i brze reakcije.
Koliko dugo radite u KBC-u Rijeka?
– U KBC-u Rijeka radim od listopada 2009. godine, dakle već više od 15 godina. Tijekom tog razdoblja imala sam priliku raditi u različitim okolnostima i situacijama, prvenstveno na odjelu vaskularne kirurgije i sada u operacijskoj sali, što mi je omogućilo da steknem široko kliničko iskustvo, razvijem profesionalne vještine i učvrstim osjećaj odgovornosti prema pacijentima i timu. Dugi staž u istoj ustanovi za mene nije samo kontinuitet, već i dokaz posvećenosti, lojalnosti i spremnosti na stalno usavršavanje u okruženju koje poznajem i cijenim.
Kako uspijevate uskladiti zahtjevan posao medicinske sestre s osobnim životom?
– Svjesna sam da posao medicinske sestre nosi velike emocionalne i fizičke zahtjeve, ali s godinama sam naučila koliko je važno postaviti zdrave granice, organizirati vrijeme i njegovati ravnotežu. Trudim se da u slobodno vrijeme posvetim pažnju stvarima i ljudima koji me ispunjavaju, jer vjerujem da sretan i stabilan privatni život doprinosi mojoj profesionalnoj snazi i kvaliteti u radu s pacijentima.
Koji dio Vašeg posla najviše volite? I zašto?
– Posebno volim one situacije kada kao tim uspijemo izvući pacijenta iz teškog, gotovo bezizlaznog stanja. U operacijskoj sali često se susrećemo s akutnim pacijentima, gdje brzina, preciznost i timska koordinacija doslovno odlučuju o životu. Taj osjećaj da smo zajedničkim znanjem i posvećenošću spasili život. To je neprocjenjivo.
Koliko Vas je obrazovanje pripremilo za praksu, i kako ste doživjeli svoj početak rada u KBC-u Rijeka?
– Obrazovanje mi je dalo dobar temelj – teorijsku podlogu, osnovne vještine i profesionalni okvir. Ali iskreno, pravi izazovi i stvarno samopouzdanje u radu došli su tek kroz praksu. Moj početak rada na vaskularnoj kirurgiji i u operacijskoj sali u KBC-u Rijeka bio je istovremeno izazovan i motivirajući. Ušla sam u dinamično okruženje gdje se puno očekivalo, ali sam imala sreću raditi uz iskusne kolege koji su nesebično dijelili znanje. Upravo kroz takvo iskustvo brzo sam sazrela i naučila koliko je važno timsko povjerenje i kontinuirano učenje.
Osjećate li da su Vaše kompetencije i znanje dovoljno prepoznati unutar zdravstvenog sustava?
– Vjerujem da su moje kompetencije prepoznate kroz povjerenje koje mi se ukazuje u svakodnevnom radu, kroz odgovornosti koje preuzimam i kroz odnos s kolegama i nadređenima. Naravno, kao i u svakom sustavu, uvijek postoji prostor da se znanje i doprinos pojedinca još jasnije vrednuju, ali smatram da se trud, posvećenost i profesionalnost dugoročno uvijek prepoznaju.
Koju preporuku biste dali mladim ljudima koji razmišljaju o karijeri u sestrinstvu?
– Mladim ljudima bih preporučila da u sestrinstvo uđu ako u sebi nose istinsku želju pomagati, biti oslonac drugima i razvijati se kroz izazove. Ovo je poziv koji traži srce, strpljenje i stalnu spremnost na učenje. Nije lagan put, ali ako ga biraju iz pravih razloga – donijet će im osjećaj svrhe koji malo koji drugi posao može dati.
Postoji li neka misao ili životni moto koji Vas vodi i u privatnom i u profesionalnom životu?
– Vjerujem u to da sve što radimo, trebamo raditi s poštovanjem, odgovornošću i srcem. Bilo da sam s pacijentom, kolegom ili članovima obitelji, trudim se ostati smirena, prisutna i iskrena. Moj moto je jednostavan: “ostani čovjek – uvijek i svuda.”