Kroz postrojbu je 1991. i 1992. godine prošlo 79 dragovoljaca koje je na ličkom ratištu vodio bojnik Ivan Antić
CRIKVENICA Prvi put nakon 34 godine okupili su se pripadnici Barakuda, prve postrojbe koja je organizirano odvela dragovoljce Crikvenice, Novog Vinodolskog i Vinodolske općine u obranu Hrvatske. Barakude su na ličko ratište prvi put krenule 30. rujna 1991. godine i taj je datum određen kao Dan branitelja crikveničko-vinodolskog kraja. Okupljanje je započelo paljenjem svijeća kod spomenika braniteljima u Crikvenici, a na svečanosti u gradskoj vijećnici gradonačelnica Crikvenice Ivona Matošić Gašparović zahvalila je ratnim veteranima na odvažnosti i domoljublju te pripadnicima postrojbe uručila zahvalnice. Inicijator prvog postratnog okupljanja Barakuda je Nenad Klarić.
Svojim vojnicima na svečanosti se obratio zapovjednik Antić koji se prisjetio da je na popisu bilo 150 dragovoljaca, ali da se popis sveo na 37 kada se otvorila opcija da se krene na položaje oko Osijeka. Velika je stvar da u pet i pol mjeseci na ratištu nismo imali niti jednog poginulog, da je jedan pripadnik ranjen, a jedan zadobio ozbiljne smrzotine. Na žalost, dio pripadnika Barakuda izgubio je život u drugim postrojbama do kraja Domovinskog rata. Antić je malo i ukorio svoje dragovoljce rekavši da je žalosno da se prvi put okupljaju nakon toliko godina i zatražio od svojih ratnika da se ubuduće pojavljuju na obilježavanju Dana branitelja crikveničko-vinodolskog kraja jer trebaju biti sretni i zahvalni što se po danu formiranju postrojbe u kojoj su ratovali definira Dan branitelja crikveničko-vinodolskog kraja.
Bojnik Antić se prisjetio ratnih dana i osnivanja. Prvi pokušaj organiziranog odlaska na ratište bio je 30. rujna 1991. kad je Antić s još trojicom dragovoljca otišao u Gospić u zapovjedništvo 118. brigade. Nakon razgovora sa zapovjednicima Norcemi Oreškovićem, četvorka se vraća u Crikvenicu sa zadatkom da pripremi postrojbu za ličko ratište. Početkom listopada stiže zapovijed da se dragovoljačka postrojba uputi u sastav samostalnog bataljuna HV-a u Starigrad Paklenicu, no pred sam odlazak dolazi zapovijed da se obustavljaju sva upućivanja postrojbi na ratište. Nezadovoljstvo dragovoljaca raste, ali 15. studenoga dolazi zapovijed za odlazak na ratište. Nakon postrojavanja na Kačjaku dragovoljci odlaze u motel Lucija u Kostrenu i priključuju se 111. brigadi. Od 18. studenog 37 crikveničkih dragovoljaca i službeno postaju 3. vod 3. satnije A bojne 111. brigade.
Nakon nekoliko dana pripreme i obuke postrojba 22. studenoga zauzima položaje kod Drenovog Klanca, a potom drži crtu od Novog Sela do Tukljaca. U prvim danima su se posebno isticali vojnici Jerčinović, Rodić, Župan i izvidnička desetina predvođena zapovjednikom Sandrom Rukavinom. Tako su izvidnici Klarić i Rukavina 8. prosinca prvi ušli u Tukljace. U slijedećim danima položaji Barakuda sve češće su izloženi napadima, a trebalo je izdržati temperature od minus 20. Nakon dvodnevnog držanja položaja vojnici Rodić, Samsa, Vlašić i Ćavar dobili su smrzotine. Nakon pada Čanka Rukavina, Antić, Vukić, Stopinšek i Blažević sudjeluju u bliskim borbama kod Ramljana. Potom kompletna postrojba kreće u Ramljane i čisti teren prema Čanku kroz dubok snijeg. Postrojba već broji 53 pripadnika. Slijede položaji Ramljani – Stipanov Grič i Lončari gdje su dragovoljci ponovno izloženi srpskim napadima. U tim okršajima je ranjen Sandro Rukavina. Postrojba je narasla, dobiva pohvale i nakon nekoliko dana se formira kao satnija. Na prijedlog Zorana Kršula satnija dobiva ime Barakude. Nakon Ramljana Barakude odlaze na položaje oko Brinja. Nastupa Sarajevsko primirje i 1. travnja 1992. Barakude se demobiliziraju. Kroz postrojbu je prošlo 78 dragovoljaca s područja bivše Općine Crikvenica. Nakon demobilizacije 25 pripadnika Barakuda prelazi u sastav 155. brigade, u sastavu 111. brigade ostaje 20 pripadnika Barakuda.
FOTO Miroslav Matejčić
