Kad smo kompletni, bez ozljeda i kartona, imamo kvalitetu, čak i za sredinu, no u 15 kola niti jednom nismo imali na raspolaganju sve igrače
SENJ Nehaj će što prije pokušati zaboraviti jesen 2025. godine. Nekako Nehaju ne stoji zadnje mjesto na ljestvici 3. NL Zapad. Nije lako igračima, navijačima, Senjanima, a niti treneru Zoranu Lencu koji je ove jeseni uplovio u trenerske vode. Kako je Lenac vidio senjsku nogometnu jesen?
– Sezona je od starta turbulentna. Ostali smo bez sedmorice standardnih igrača, što zbog odlaska u druge sredine, što zbog posla, što zbog ozljeda. Uspjeli smo dovesti trojicu igrača, ali dvojica od njih dolaze samo na utakmice i to sigurno nije moglo nadomjestilo kvalitetu koju su jamčili otišli igrači. Dovoljno da nam je otišao Tomac koji je posljednje tri sezone bio najbolji igrač ili najbolji strijelac lige. Sve nas je “prevarila” dobra utakmica u kupu protiv Vukovara. Zatim je došao Dinamo. Je, bila je to revijalna utakmica, ali opet smo se pokazali. Na toj utakmici ozlijedio nam se kapetan Hodak i to nas je dodatno usmjerilo u krivom smjeru. Nakon dvije pobjede u prva tri kola (OŠK i Banjole), zaredali su se kartoni, igrači su otišli na fakultete u Rijeku i Zagrebu, nismo trenirali kako smo željeli i na kraju stiže rezultat kakav nitko ne želi. Kad smo kompletni, bez ozljeda i kartona, imamo kvalitetu, čak i za sredinu, no u 15 kola niti jednom nismo imali na raspolaganju sve igrače. Zaredalo se pet-šest poraza, uhvati te nervoza, a tada i ono što znaš, više ne znaš. Teško je psihološki igrati nakon poraza u nizu.
Rezultat nas nikako ne zadovoljava, Nehaj je uvijek bio stabilan trećeligaš, prije mog dolaska razmišljalo se i o jedinstveno trećoj ligi. No, nismo mogli egzodus pokrpati. Treba znati još nešto, Senj je dislociran. Najviše se igrača može iz Rijeke dopeljati, no kad igrač izračuna da treba 150 kilometara preći da bio došao na trening, automatski prestaje Senj biti zanimljiv igračima.
U klubu su svi svjesni da ovako neće ići. Sigurno se već razmišlja o proljeću.
– Prvi je zadatak vratiti se u pozitivu s početka sezone. U kontaktu sam s predsjednikom i sportskim direktorom, pokušavamo kontaktirati s igračima, ispitati koliko ima nezadovoljnih igrača s klubovima i koliko ima klubova nezadovoljnih igračima. Znamo da na zimu možemo dobiti igrača samo uz dozvolu kluba, ne možeš birati kao ljeti. Mislim da će biti teško pojačati se, zima nije vrijeme za puniti kadar. No, sve ćemo poduzeti da se nekoga dopelje, da se ojača konkurencija, pojača kvaliteta i kvantiteta jer imamo problem i s kvalitetom i kvantitetom.
Hoće li nedostatak igrača postati dugoročni problem Nehaja, obzirom na demografske trendove?
– Bez obzira na ozbiljnu situaciju, na popisu imam 26 igrača, a samo šest nije iz Senja. Mislim da nema straha za budućnost Nehaja. Uz par kvalitetnih pojačanja, s domaćim kadrom se može igrati 3. NL Zapad. I dalje Nehaj ima puno svojih igrača. Kod nekijh susjeda ne bi našli deset domaćih igrača. Nehaj ima brojnu ekipu kadeta, za dvije godine četiri-pet kadeta će biti spremno za seniorsku ekipu. Uvijek se sa strane dobivala dodatna kvaliteta, a sad igrač iz Rijeke mora proći pet klubova da bi došao do Senja, a povrh toga znamo da ima moćnijih financijskih sredina. Lički bazen se polako isušio. Što se moglo dovesti, dovelo se. Nastao je neki vakuum.
Drugi problem je treniranje. Ako je netko u Zagrebu, čak i u Rijeci, na fakultetu, jasno je da ne može dolaziti na treninge. Ako samo dva puta tjedno imamo ozbiljnije treninge, uigranost dolazi u pitanje.
No, na kraju svi traže rezultat, nitko ne pita za uzroke koje sam nabrojao. Svi me tješe: nisi ti kriv, ali svi smo krivi koji smo tamo.
Nakon niza poraza, pred kraj se uhvatilo remije koji su ipak ublažili situaciju.
– Ipak smo se izvukli iz neke crne rupe, što govori o karakteru igrača. Uz pomoć stožernih igrača, nekako smo se uspjeli vratiti i uhvatiti malo samopouzdanja. Moglo je sve to izgledati i bolje. U Bujama smo bez trojice igrača protiv dobre ekipe odigrali “al pari”, zaslužili smo više od časnog poraza. Imali su domaćini dominaciju, ali mi smo imali izrađenije šanse. Dobili smo dva nesretna gola, kakvi se dobivaju u mlađim pionirima. Dosta je mladih igrača u ekipi, a kad se spoje mladosti i netreniranje… Doma smo nadigrali Rudar, nizali šanse i na kraju izgubimo.
Možemo li pohvaliti nekog od igrača? Bez obzira na lošu jesen.
– Što se tiče angažmana, na treninzima i utakmicama, moram pohvaliti stožerne igrače koji uvijek idu 100 posto. Svast, Hodak, braća Prizmić, Vukelić uvijek daju sve od sebe, uvijek maksimum i dečke se mora pohvaliti. Lijepo je vidjeti igrače koji su se već dokazali da se trude kao da su na početku karijere. Nehaj ima taj ratnički mentalitet, na treningu se ide kao da je utakmica. Zato mi je žao da nas nema više jer bi dobri treninzi sigurno urodili plodom.
Dobrih rezultata ove jeseni Lencu ipak nije nedostajalo. Kao igrač je s Turbinom jesen zaključio na drugom mjestu 1. županijske lige.
– Turbina je zaista jedna lijepa priča. Kad pričam s prijateljima iz Vinodola i Nehaja, uvijek se Turbina spominje kao primjer organiziranosti kluba. Sad je ta organiziranost stigla na naplatu. Ne stignem puno na treninge, ali kad stignem, uvijek nas ima i zaista su mi ti treninzi ispušni ventil. Punim baterije i na utakmicama Turbine. Zaslužili su kao klub da budu tu gdje jesu. Malo je klubova koji se mogu pohvaliti razinom organizacije kakvu ima Turbina. I u višim ligama mnogi bi se mogli ugledati na Turbinu.
