Nije jednostavno dobiti nagradu za životno djelo, ali nije jednostavno niti pobrojati čime se bavio i bavi 73-godišnji Stipica
GRIŽANE Dobitnik ovogodišnje nagrade Vinodolske općine za životno djelo je Stjepan Juričić iz Grižana. Prvi korak ka nagradi koja se dobiva jednom u životu bio je prijedlog Zlatice Balas Odboru za dodjelu priznanja Vinodolske općine. Prijedlog su podržali Udruga za očuvanje narodnih običaja i kulturne baštine Juraj Julije Klović Grižane-Belgrad, Lovačka udruga Srndać, Boćarski klub Blaškovići, KUD Dr. Antun Barac Grižane i Turistička zajednica Vinodolske općine. Naravno, prijedlog je prihvaćen te je Stipici nagrada za životno djelo dodijeljena na svečanoj sjednici općinskog vijeća Vinodolske općine u Bribiru povodom dana općine.
Nije jednostavno dobiti nagradu za životno djelo, ali nije jednostavno niti pobrojati čime se bavio i bavi 73-godišnji Stipica. Pjesnik, slikar, kipar, povjesničar, dragovoljac, poručnik Hrvatske vojske, sudac i trener streljaštva, tajnik Općinskog streljačkog saveza Crikvenica, tajnik i trener streljačkog društva Grižane,
prvi tajnik i kasnije predsjednik Kulturno umjetničkog društva Dr. Antun Barac Grižane, urednik knjiga, aktivni član Udruge za narodne običaje i kulturnu baštinu Juraj Julije Klović Grižane… Objavljivao je pjesme u zbirkama “Beseda od srca”, “Duša zdola kamika”, “Pul Matetićevog ognjišta”, pisao za Besedu Novoga lista i u Glasu Vinodola, urednik je knjige anegdota i kratkih priča »Brime života i perce smiha«.
Ako potražite Stjepana u Grižanama, možda ga i nećete naći.
– Oduvijek sam bio Stipica, objašnjava dobitnik nagrade za životno djelo Vinodolske općine.
Ako ste osnivali udrugu i tražili tko će je nepogrešivo voditi, opet je izbor bio Stipica.
– Gdje god je trebalo pokrenuti neku udrugu, tu sam bio tajnik.
Juričić je osnovnu školu završio u Triblju, a Šumarsku u Delnicama. Zaposlio se u Sekretarijatu za narodnu obranu Crikvenice 1975. godine. U opisu radnog mjesta bilo je i održavanje sirena za uzbunu. Te 1975. godine vjerojatno nije niti sanjao da će mu te sirene 16 godina kasnije nanijeti velike brige.
– Sve sirene su preko mene išle. Upozoravao sam da dvije sirene ne rade. Stigao je Domovinski rat, za Crikvenicu je proglašena zračna uzbuna. Sirene su trebale zasvirati, ali kako će svirati kad ne rade. Pozovu mene ne odgovornost, ljudi su mogli izgubiti glave. Srećom, imao sam dopise kojima sam upozoravao odgovorne da sirene treba popraviti. Neprijateljski avioni nisu stigli do Crikvenice i sve je prošlo dobro, ali što bi se dogodilo da su avioni stigli iznad Crikvenice…, priča Stipica i prisjeća se svog ratnog puta.
– Bio sam dragovoljac u 155. brigadi, potom sam radio kao načelnik službe motrenja i uzbunjivanja koja je bila preteča broja 112. Predsjednik Franjo Tuđman mi je 1994. godine dodijelio čin poručnika. Opet sam se kao dragovoljac javio za Oluju i sudjelovao kao pripadnik 133. brigade Otočac. Nakon rata ostajem u Hrvatskoj vojsci. Jedno vrijeme, na prijelazu stoljeća, sam upravitelj kampa Slana u Selcu koji je bio pod vojskom. Potom Radim u tehničkoj službi koja je stacionirana u Domu hrvatskih branitelja u Puli. U vojnu mirovinu odlazim 2003. godine, priča Stipica.
– Kad sam otišao u penziju, mogao sam se početi baviti svojim interesima za koje nisam imao vremena kao vojnik.
Tako se uhvatio slikarstva, ulja i pastela. Ima svoj atelier u Kući Klović. Predstavio se s nekoliko likovnih izložbi. Jednu je bivši časnik izložio u Ministarstvu obrane.
– Razbolio sam i malo stao u atelieru, ali sad kad sam dobio nagradu za životno djelo moram se aktivirati, kaže Juričić i pokazuje Klovićevo poprsje koje je izradio.
Stipica je objavio dvije zbirke pjesma “Na počivalih” i “Prosuti dani” i etnografsku zbirku »Bubanj i muzika složno udaraj« (Griški krabunosi).
– Pripremam treću zbirku posvećenu predajnoj povijesti. Ja proučavam predajnu povijest, ne klasičnu, jer… što narod priča, to je to. Malo dodaju, ali to je to.
Stipicu veseli što je prihvaćena njegova inicijativa da se u sklopu udruge Udruge za narodne običaje i kulturnu baštinu Juraj Julije Klović Grižane pokrene izdavačka djelatnost.
– Izdali smo tri-četiri knjige, što nije malo za mjesto poput Grižana.
Veseli ga i što je direktorica TZ Vinodolske općine Alenka Spoja prihvatila njegove inicijativu da se u Vinodolskoj općini pokrene manifestacija Dan glagoljice.
– Ne znamo koliko je glagoljica važna za našu povijest. Uhvatilo je korijena, Dani glagoljice će se održati treći put, zadovoljno komentira Stipica.
Bez obzira na aktivan penzionerski život, godine čine svoje i Stipica se ne udaljava previše od svojih Grižana.
– Kamo ću ja više putovati? Najdalje Crikvenica, eventualno Pevex na Kukuljanovu. Radim oko kuće, volim prošetati od Pelićevog mosta do Crikvenice. Svako jutro sam na kavi u osam sati u Frankopanu s mojim penzionerima.
Kad je Stipica treći put rekao: nemoj pisati previše o meni, stavljam točku na tekst. Ipak treba uvažavati skromnost dobitnika nagrade za životno djelo Vinodolske općine.