Nakon stjecanja iskustva u SAD-u, Danijel je počeo surađivati s trenerom Garciom u Istri, a suradnja se nastavila u Hajduku
SPLIT Završio je kratki ljetni odmor za nogometaše Hajduka, danas su startale pripreme. Zajedno s nogometašima u novu sezonu ulazi i Danijel Franjković iz Novog Vinodolskog koji već godinama radi kao nogometni videoanalitičar. Prva prvoligaška postaja u hrvatskom nogometu je bila Istra, a sada ulazi u drugu sezonu u Hajduku. Kako ste se odlučili za taj segment trenerskog posla?
– Trenerskim poslom počeo sam se baviti rano, već s 20 godina, te sam prošao doslovno sve mlađe uzraste. Kratko sam vrijeme vodio i prvu momčad Vinodola, a nešto kasnije i Crikvenice. Nakon toga sam tri godine radio u SAD-u, što mi je iznimno pomoglo u trenerskom razvoju, a još više u životnom smislu.
Po povratku iz SAD-a uslijedila je kraća stanka od nogometa, a onda me tadašnji sportski direktor Istre 1961, Dario Dabac, pozvao da mu pomognem oko videoanaliza i različitih prezentacija. Nakon samo dva mjeseca rada došlo je do promjene na klupi i odlučeno je da postanem analitičar u stožeru Danijela Jumića. Na početku sezone 2021./22. u klub je stigao Gonzalo Garcia i od tada kontinuirano surađujemo.
U Istri 1961 sam radio od kraja 2020. do 2025. godine. Većinu tog vremena proveo sam na poziciji videoanalitičara, uz jedan kraći period koji sam odradio kao skaut, prije nego što se Gonzalo Garcia vratio na klupu. Tada sam se i ja ponovno priključio stručnom stožeru kao analitičar.
Kako izgleda prosječni dan videoanalitičara Hajduka? Koliko vremena provedete na terenu, koliko pred kompjuterom ili TV ekranom?
– Na terenu sam tijekom svakog treninga, dok sve ostalo radno vrijeme provodim pred laptopom. To znači da sam zaista jako puno vezan uz ekran. Ipak, izuzetno volim biti na terenu jer sam godinama tako radio i to mi je i dalje najdraži dio posla. Jedan moj tipičan dan izgleda otprilike ovako. U 8:30 dolazim na stadion, slijedi doručak i odmah nakon toga početak pripreme za trening. U tom jutarnjem bloku analiziram protivnika ili pripremam kraće videoanalize koje igračima prikazujemo dvaput tjedno. Jedan video fokusiran je na protivničku fazu obrane, a drugi na njihovu fazu napada. Tijekom treninga dronom snimam sve vježbe koje radimo. Cijeli je trening detaljno snimljen, a svaka vježba zasebno izolirana. Nakon treninga slijedi ručak, a potom nastavljam s analizama i obradom materijala na isti način kao i prije treninga. U 15 sati je završetak radnog dana na stadionu.
Je li uopće moguće u današnjem nogometu funkcioniranje momčadi bez analitičara?
– Smatram da u modernom nogometu to više nije moguće. Iako taj dio posla ponekad odrađuju pomoćni treneri, što je slučaj u nekim klubovima HNL-a koji nemaju angažirane analitičare – obujam posla je jednostavno prevelik da bi ga kvalitetno radila samo jedna osoba. Veliki europski klubovi danas imaju razvijene cijele analitičke odjele u kojima radi velik broj stručnjaka. Primjerice, u AC Milanu je još prije pet godina radilo šest analitičara, a danas je to podignuto na još višu razinu jer su im pridruženi i ljudi koji se bave isključivo naprednom statistikom i analitikom podataka. Nogomet se drastično promijenio, osim što su se podigli funkcionalni i motorički zahtjevi, tehničko-taktički detalji su na neusporedivo višoj razini u odnosu na ranija razdoblja. Zbog toga je bez dubinske analize protivnika, vlastite momčadi i individualnog učinka igrača postalo nemoguće obavljati trenerski posao na vrhunskoj razini.
S trenerom Garcijom surađivali ste u Istri. Koliko je drugačije raditi u Hajduku u odnosu na Istru?
– Što se tiče same pripreme utakmice i mikrociklusa, nema nikakve razlike. Već dugo surađujemo, točno znam što trener traži i u potpunosti se razumijemo, tako da je sam proces rada identičan bez obzira na klub. Međutim, Hajduk je znatno veći klub, pa je samim time i pritisak javnosti i okoline potpuno drugačiji. U početku je to zahtijevalo određenu prilagodbu, ali s vremenom sam se naviknuo na takav ambijent.
Najveća i najljepša razlika svakako je u posjećenosti utakmica. Osim utakmica na Poljudu, posebno fasciniraju gostovanja na kojima nas uvijek dočeka i prati ogroman broj naših navijača. Lijep je osjećaj biti dio takvog kluba, naročito kada pobjeđujemo.
Kako provodite slobodno vrijeme u Splitu?
– Slobodno vrijeme u Splitu najviše provodim sa svojom obitelji. Oni su mi uvijek na prvom mjestu i svaki trenutak izvan nogometa nastojim posvetiti njima. Imam troje djece, pa nam s njima nikada nije dosadno i uvijek pronađemo neku zajedničku zanimaciju. Život u Splitu je zaista predivan, supruga obožava grad, djeci je ovdje jako lijepo, a to mi je ujedno i najvažnije da bih bio miran i fokusiran na posao. Što se tiče ostalih aktivnosti, s kolegama iz trenerskog stožera redovito igram padel. Trudimo se držati kontinuitet od barem jednog termina tjedno i to mi je sjajan način za mentalni odmor i pražnjenje od stresa.
Koliko često ste u Novom Vinodolskom? Kako se provode dani kad se dođe u Novi Vinodolski?
– U Novi Vinodolski, nažalost, dolazim vrlo rijetko zbog zgusnutog rasporeda i obveza u klubu. Rekao bih da je to sada otprilike dva do tri puta godišnje, i to na svega nekoliko dana. Kada uspijem doći, te dragocjene dane provodim isključivo u krugu obitelji i s najboljim, dugogodišnjim prijateljima.