Istraživanja bi tebala otkriti izvorni izgled crkve sv. Nikole koja se nalazila na lokaciji današnjeg trga, i to prije sredine 17. stoljeća kada je preuzimaju pavlini, dograđuju i dodaju toranj
“Najstariji dokument koji spominje crkvu sv. Nikole u Senju potječe iz godine 1378. kada je darovana dominikancima, oni će ostati u Senju do 1634. godine, kada će samostan i crkvu preuzeti pavlini. Pavlini su značajni za razvoj senjskog školstva, osnivaju senjsku gimnaziju 1725. godine. Pavlinska gimnazija u Senju bila je jedan od jakih glasnika novovjekog školstva kod nas. Potrebno je napomenuti da su crkva i samostan i u 19. stoljeću služili kao škola“ pojašnjava prof. Ljubović.
Pavlinski red ukinut je 1786. godine, a samostan i crkva su sekularizirani, tj. nisu više služili u crkvene svrhe. U 17. stoljeću prikazuju je, Stierova veduta godine 1660. i Valvasorova 1689. godine.
“Ona je očito izvorno bila manja crkva s preslicom i obuhvaćena zgradom samostana, a sredinom 17. stoljeća, kad je od dominikanaca preuzimaju pavlini, bila je obnovljena i povećana, a tada je dobila toranj“ opisuje Ljubović.
Ovim radovima i arheološkim nadzorom istražit će se njezin izvorni izgled, dakle prije vremena kada je preuzimaju pavlini, i očito pregrađuju, dograđuju i dodaju joj toranj. “Obzirom da je do sada istraživačima crkve, na osnovu postojećih dokumenata, pisanih i grafičkih, bilo nemoguće sa sigurnošću grafički rekonstruirati izvorni izgled, onaj do 17. stoljeća, ovim istraživanjima pružila se idealna prilika utvrditi tlocrtno vidljive konture crkve i samostana što je na sreću dosadašnjim arheološkim čišćenjem i nadzorom terena djelom već vidljivo“, rekla je ravnateljica senjskog muzeja zadovoljna što je upravo njoj povjereno voditi ovo arheološko istraživanje.
Jer, kako reče, svaki kamen u Senju priča povijest, priča neku priču. “Lokacija bivšeg samostana i crkve sv. Nikole, bila je smještena gotovo uz same zidine uz more (danas Pavlinski trg), pločnici su oblikovali ulice uz samostan sa crkvom i time jasno naznačili tlocrtne konture ovog sakralnoga građevnog kompleksa koji se ovim zemljanim radovima jasno otvaraju i pokazuju. Prije početka radova bila je pretpostavka da se te konture nisu bitno mijenjale prema planu iz 1763. godine na kojem je prikazana kao trobrodna građevina s kompleksom samostana, što se srećom ovim radovima sve više i potvrđuje“ priča Ljubović koja je svakodnevno na terenu i prikuplja podatke za rad koji će objaviti nakon istraživanja.
Poznato je da se u nekim senjskim crkvama i oko njih pokapalo ugledne i zaslužne osobe Senja. Do sada je to utvrđeno i za prostor crkve sv. Nikole što dokazuju natpisi grobnih ploča iz 16. stoljeća ali i do sada potvrđeni arheološki nalazi.
“Zanimljivo je spomenuti da je crkvu, prije nego je 1874. godine porušena, posjetio Ivan Kukuljević i odčitao s nadgrobnih ploča šest natpisa koji će kasnije biti objavljeni u literaturi“ kaže povjesničarka Ljubović te dodaje kako su dosadašnjim arheološkim nadzorom većim djelom utvrđeni gabariti crkve i samostana, no zemljani radovi na lokalitetu nisu još završeni. “Predstoji otvaranje preostalih dijelova temelja crkve prema pročelju crkve i čišćenje otvorenih temelja crkve i samostana kako bi se precizno utvrdio perimetar crkve, što je između ostalog prioritet arheološkog nadzora“, napominje Ljubović koja će to s velikim zadovoljstvom odraditi.
Dok su arheolozi i građevinari pažljivo otkrivali povijest, u kutku gradilišta iznenadio ih je mali Senjanin koji se priključio radovima. Uz dječju volju, nije nedostajalo niti mehanizacije.