Ni riječi o poslu: voditelj Radio Kaštela i DJ Boris Novaković

I u slobodno vrijeme oko Borisa je posvuda glazba, uživa u dugim šetnjama, priča čakavštinu i kajkavštinu, a ima svoje omiljeno jelo iz djetinjstva

CRIKVENICA Portal Tunera uvodi novu rubriku “Ni riječi o poslu” u kojoj ćemo čitatelje upoznavati s istaknutim osobama iz javnog života. Pričat ćemo o svemu. Jedina “zabranjena” tema u našim razgovorima bit će njihov posao. Led u novoj rubrici probija naš kolega Boris Novaković. U Crikvenici i puno šire poznat kao čovjek koji vodi internetski Radio Kaštel, zabavlja publiku kao DJ te često vodi i moderira događanja u svojoj Crikvenici. Više ni riječi o poslu. Pitamo Borisa što radi kad ne radi?
– I u moje slobodno vrijeme uvijek je oko mene glazba jer glazba je moj život i nešto što me najviše opušta. Slušam razne žanrove. Kao DJ sam se više isprofilirao prema stranoj glazbi tako da i u svoje slobodno vrijeme najviše slušam stranu glazbu. Opušta me pisanje tekstova. U novije vrijeme uz pomoć umjetne inteligencije i proizvodim glazbu. Preciznije, neke svoje tekstove uglazbljujem uz pomoć tehnologije. Nije da se hvalim, ali pjesma koju sam objavio prije dva mjeseca na Tik Toku “Love Touches Me” ima milijun pregleda. Pjesma je završila i na YouTubeu. U pozadini spota sam ja kao DJ i kadrovi koje je Marino Klement napravio povodom Dana Grada Crikvenice. Na YouTubeu ima 30 tisuća pregleda.
Odrastao sam uz stariju braću koja su slušala rock. Odrastao sam na Abbi, glazba osamdesetih je moja glazba. Sting, Depeche Mode, Simple Minds, Dire Straits… Michael Jackson je u to vrijeme bio uzor mladima. Često sam radio retro partije na kojima sam vrtio glazbu osamdesetih. Devedesetih su došli neki novi bandovi koji su mi se svidjeli. U nekim periodima slušao sam i “težu” glazbu poput AC DC ili Guns N’ Roses. Naravno, slušao sam i domaću glazbu. Prljavo kazalište, Azru, Parni valjak, Bijelo dugme, Atomsko sklonište. Rekao bi da se ne vežem striktno uz izvođača ili grupu. Jednostavno, volim poslušati dobru pjesmu.
Kad nije uz glazbu, Boris voli mir i duge šetnje.
– Volim svoj mir i tišinu, volim svoje šetnje. Netko će reći da sam asocijalan, no nije tako. Volim svoj posao, kontakte s ljudima, volim upoznavati nove ljude. No, nekad mi treba tišina oko mene. Okolina i posao te tjeraju da sve radiš brzo, da odmah reagiraš, a te moje šetnje su još uvijek nešto što je sporo, nešto u čemu čovjek može lagano uživati. Mislim da bi puno ljudi trebalo stati na loptu i malo razmisliti gdje vodi ova jurnjava. Hoćemo li biti sretniji jer jurimo? Nije život posao i trčanje. Žalosti me kad čujem čovjeka koji živi na moru da nema vremena otići na kupanje. To nije istina. Uvijek se nađe bar 15 minuta za osvježenje u moru. Najviše šećem na relaciji Crikvenica – Selce. Imam poznanike s kojima odem do Kačjaka. Šećem i kad odem izvan Crikvenice. U Splitu sam otišao pješice od centra do Poljuda, u Zagrebu od centra prošećem do Bundeka ili Jaruna.
Boris voli odlaske u Zagreb.
– Uz Zagreb me vežu obiteljske veze. Majka mi je Zagrepčanka, u Zagrebu mi živi brat. Zbog potrebe posla i programa Tea Jerić me naučila dosta čakavštinu. A zbog obiteljskih korijena lako se prebacim na kajkavštinu i zagrebačke izraze. Tako mi se dogodi da u društvu s jednim čovjekom pričam na čakavskom, a drugim na kajkavskom. I neću promašiti.
Što Boris voli vidjeti na stolu?
– Znao sam biti neumjeren po pitanju hrane, no u posljednje vrijeme pazim jer imam nekih zdravstvenih problema. Od ljudi koji se bave prehranom sam dobio naputke i držim ih se. Mogu na stolu biti kolači, ali neću ih kao nekad pojesti deset. Dosta su jedan-dva da bi čovjek uživao. U životu bježim od lijekova, a pravilna prehrana zaista može spriječiti neke probleme koji opet zahtijevaju lijekove. Zato sam prehranu prilagodio tome. Nisam izbirljiv po pitanju hrane. Odrastao sam na domaćoj hrani. Moje omiljeno jelo iz djetinjstva, a to je mama kuhala nedjeljom, bila je govedina s paradajz sosom i pire krumpirom. To i danas najviše volim, ali to nije jednostavno za napraviti. I iz djetinjstva su mi ostali omiljeni šnelnokli.