Ravnateljica Gradskog muzeja Blaženka Ljubović govorila je o zaštitniku Senja i senjske župe, ali i Bunjevaca koji su ga stavili i u svoj grb
SENJ Proslava Dana Grada Senja nije obilježena brojnim kulturnim i sportskim događajima kao proteklih godina, zbog pandemije korona virusa, ali je ravnateljica Gradskog muzeja Senj Blaženka Ljubović održala radioemisiju u kojoj je govorila o zaštitniku grada Senja i senjske župe sv. Jurju. Sv. Juraj bio je zaštitnik grada Senja i senjske župe, ali i Bunjevaca koji su ga stavili i u svoj grb.
“Sveti Juraj je jedan od najštovanijih pučkih svetaca, donositelj proljeća, bio je rimski vojnik, vitez. Rođen je u 3. st. u Cappadociji, danas istočna Turska. Za vrijeme Dioklecijanova vladanja bio je žrtvovan jer je bio veliki kršćanin i nije se htio odreći svoje vjere čak ni pod cijenu života. Već u 4. stoljeću je na njegovom grobu u Palestini podignuta velebna bazilika“, rekla je Ljubović dodajući kako se on veoma štuje u zapadnoj i istočnoj crkvi te u cijelom svijetu gdje su njemu u čast podignute brojne crkve i kapele.
Život Svetoga Jurja opisan je u brojnim legendama, a posebno je poznata ona o borbi sveca sa zmajem, koji je u ikonografiji simbol zla. Mnoge legende govore da je pomagao u križarskim ratovima, pri oslobađanju Jeruzalema, da se borio protiv zla, pomagao bližnjima te ga mnogi zazivaju u raznim bolestima i pogibeljima, opasnostima na moru, u ratu… Štovao se i na selima kao zaštitnik zemlje, usjeva, zelenila, stoke.
“Bio je zaštitnik vitezova, konjanika, vojnika, obrtnika, ratara, pastira, konja te se za sv. Jurja blagoslivljaju konji, organiziraju procesije, što znači da se na poseban način štuje, a za patronat su ga uzele mnoge župe, gradovi, zemlje“, poručila je prof. Ljubović te dodala da je završio kao veliki mučenik zato što se suprostavio caru Dioklecijanu i njegovoj želji da se kršćanstvo kao vjera uništi.
“Štovanje sv. Jurja u Senju počelo je vrlo rano. Prikazan je na jednom pečatu povelje iz 1268. godine. Od toga pečata kasnije su se razvili grb i zastava. U svim prikazima, počevši od 13. pa do 19. stoljeća, prikazan je kao konjanik koji ubija zmaja, na konju ili u stojećem stavu kada nogom pritišće glavu zmaja. U naše, novo vrijeme, Senj ima grb i zastavu na kojima sv. Juraj na konju ubija zmaja“, pojasnila je Ljubović.
[blockquote type=”default” style=”2″]Današnji grb usvojen je na sjednici Gradskog vijeća 15. travnja 1992. godine, a među mnoštvom idejnih rješenja o izgledu grba, prihvaćeno je ono Ivana Balaževića iz Novog Vinodolskog“, kaže ravnateljica Gradskog muzeja[/blockquote]
Štovanje sv. Jurja u Senju se vezuje za crkveni red, Templare. Sv. Juraj kao zaštitnik grada prvi put se spominje 1183/84. godine, kada je kralj Bela III darovao Senj Templarima i crkvu koja se nalazila izvan grada.
“Zanimljivo je da su sve crkve sv. Jurja na uzvišenjima pa se pretpostavlja da je i ta prva crkva sv. Jurju na našem Nehaju, a negdje u izvorima se spominje da je to bilo brdo sv. Jurja. To je bila jednobrodna crkvica, a njene gabarite imamo u temeljima današnje tvrđave. Vjerojatno je sve u njoj bio kameni namještaj, a i na podu kamene ploče. Nešto od toga vjerojatno je završilo i u nekim drugim crkvama unutar zidina grada, koje su uspjele opstati. Pretpostavljam da je i pregrada između svetišta i vjernika bila naša senjska ploča“, opisuje profesorica dodajući kako još uvijek nije sve razjašnjeno.
Dok sam čitala i rad msgr. Mile Bogovića, koji, koliko se god bavio ovom temom, još uvijek nije načisto gdje je bila jedna, druga, treća crkva, gdje je bio samostan, jer tu su bili Templari, Benediktinci koji su također štovali sv. Jurja i postavlja se pitanje gdje je što. Broj jedan je brdo Nehaj, odnosno brdo Sv. Juraj. Postavljaju se još brojna pitanja o svemu tome, pa i ono kako zaštitnik drevne senjske biskupije nema u gradu crkvu posvećenu njemu. No postoje zapisi da je i uz katedralu, s južne strane, bila jedna crkvica posvećena sv. Jurju. Također se pokušava utvrditi i dokazati da je nešto od inventara iz te crkve u katedrali. Tako se spominje i da je vrijedno raspelo u svetištu iz te crkve, zatim jedan glagoljski natpis iz 540. godine također, tako da je još dosta toga za utvrditi i zabilježiti u literaturi. Senj je zbog svog položaja bio zanimljiv za mnoge, ratovalo se uništavalo, rušilo, palilo i kao feniks iz pepela ponovno se dizao i izgrađivao i dosta je toga pritom nestalo i nikad se ne zna kad će se neki izvor ili dokument, neka spolija (dio starije građevine uporabljen kao građevni materijal za novu građevinu, op. a.) pojaviti koji će neke nejasnoće razjasniti“, završila je prof. čestitajući svim Senjanima Dan grada.