U šest isplovljavamo iz Klenovice. Iz dubine mora bijele se oslići i raže. U osam sati iskrcava se roba s barke, na samoj terasi konobe Navigare i pali peć. U devet sati oslići su na stolu
KLENOVICA Kad vam netko ispriča da se u njegovoj konobi uživa u ribi ulovljenoj prije dva-tri sata, teško ćete povjerovati u takvu priču s elementima gurmanske idile. No, da tako nešto nije tek puko maštanje i prodavanje priča gostima željnima svježe ribe, može se uvjeriti svatko tko isplovi s posadom Robert Cvitković – Ivan Cvitković – Danijel Šimunović. Ide se po ribu za konobu Navigare u Klenovici.
Iz klenovarske luke isplovljavamo u šest ujutro. Valja dići parangal bačen sinoć. Ujutro je svježe. Osvježavajuće. No, probija se sunce iznad visova Velebita. U prvim srpanjskim danima sunce već poslije sedam sati ne da živjeti. No, stiže utjeha iz mora. Bijele se oslići i raže. Nekih 10-15 udica ništa. Kaže Ivan: pjeskovita obala. No, opet stiže “roba”. Ne iz hladnjača i marketa već iz dubine mora.
Oko osam sati vrijeme je za povratak. Klenovica se još uvijek budi. Na plaži pokoji kupač ranoranilac. Pristaje se uz samu konobu Navigare i iskrcava riba. Najiskusniji, Ivanov tata Robert, veže barku. Ivan iskrcava ulov, a Danijel važe ulov i odmah pali peć. Pokoji ulovljeni oslić za marendu, a ostalo se sprema i čeka goste koji će u konobu Navigare u Klenovici po svježu ribu. I mogu biti sigurni. Ribarska priča da ulovljena riba stiže iz mora do stola za dva-tri sata u konobi Navigare u Klenovici nije legenda. Provjereno. Snimljeno i fotografirano. I kušano na terasi uz samo more.
