U vremenima kad postaje pravilo “tko ima više novca, taj je prvak”, postoje i sportske priče koje zaslužuju duboki naklon. Jedna takva živi u NK Kraljevici koja gura ligom s domaćim igračima koji su navršili ili će tek navršiti 20 godina
KRALJEVICA U vremenima kad postaje pravilo “tko ima više novca, taj je prvak”, postoje i sportske priče koje zaslužuju duboki naklon. Jedna takva priča već dvije godine živi na Oštru, na stadionu Milana Minte Ružića, u Nogometnom klubu Kraljevica.
U ekipi četvrtoligaša Kraljevice domaći dečki. Mladi dečki. U subotu su u Kostreni, na noge lideru Pomorcu, istrčali sa šestoricom igrača “zaštićenog” godišta. U kadru od 16 igrača, čak je 10 igrača “zaštićenog godišta”, dakle mlađih od 21 godine. Obaveza je u 3. HNL u početnoj postavi imati trojicu mlađih igrača. Trenerima i vodstvu klubova uglavnom je muka od te obveze. Uoči sezone najavljivalo se da će se tražiti pet mlađih igrača u početnoj postavi. No, u trci za rezultatima, “pala” je ideja koja ide u prilog forsiranju mladih igrača.
Predvođeni kapetanom i veteranom Nikolasom Bilenom, u subotu su za Kraljevicu igrali Andro Depeder (19 godina), Paulo Kocijan (21), Tibor Mohorić (19), Krsto Sotošek (21), Filip Znamenaček (18), Borna Znamenaček (21). Na klupi su sjedili Mateo Tadić (21), Mario Puškadija (20), Karlo Pađen (20) i Lovro Šupraha (18). Tko se može pohvaliti s toliko mladića u sastavu? Dečki su izgubili od prvoplasiranog Pomorca kojeg su potpuno nadigrali u prvom dijelu. Nisu imali niti sreće, nisu realizirali penal.
Nakon uvodna dva dva kola i dva poraza razgovarao sam s trenerom Kraljevice Denisom Lopcem. Jednim od trenera koji ne urla s aut linije na svoje igrače. Nije ugodno ući u prvenstvo s dva poraza, svi gledaju rezultate. Nakon Fažane je trener Lopac rekao sljedeće:
“Borna Znamenaček ima 16 godina, malo stariji od njega su Kocijan, Depeder, Filip Znamenaček i Mohorić. S druge strane je bio Halilović koji ima 100 utakmica za prvoligašku Istru. Ovo je ekipa Kraljevice na koju mogu biti ponosan. I ova ekipa će još rasti”.
Kad smo zagasili diktafon, Lopac nam je rekao da je napredak momčadi evidentan, da je siguran da će mladići izrasti u prave nogometaše, a Kraljevica u pravu ekipu, da mladići žele učiti, raditi i trenirati. I da ga sve to čini ispunjenim kao trenera.
Trener Kraljevice nije razmišljao drugačije niti lani, kad je Kraljevica nizala pobjede. U prvom planu je napredak ekipe.
“Meni je najbitnije da smo se uzdigli kao ekipa i skupili samopouzdanja. Naravno da bi bilo dobro izboriti jaču ligu, ali u svakom slučaju nadam se da će nam se trud i zalaganje vratiti kroz rezultat. To su mladi dečki koji će se s vremenom afirmirati kao ekipa”.
I ako Minta gleda svoju Kraljevicu negdje s visina, mora biti ponosan. Mladi dečki iz Kraljevice igraju nogomet iz Mintinih vremena, kad se za klub igralo sa srcem, kada komentatori nisu poput bankovnih činovnika redali koliko milijuna eura vrijedi igrač, kada si osjećao ponos jer igraš godinama za klub koji ti je u srcu od djetinjstva. U Kraljevici je nogomet ostao sport, tamo će se zapljeskati mladim dečkima i kad izgube, a prva mjesta neka hvataju oni debelih lisnica. Takva su vremena, u trećeligaški i četvrtoligaški nogomet ušuljao se novac, a na onima koji vode klubove je da odluče je li nogomet sport ili samo lokacija za bildanje svog ega. Da li su sportaši ili blijede kopije svog uzora koji se uglavnom spominje u pežorativnom smislu, a mnogo bi dali sve da budu prepoznati “mali mamići”.
I zato: palac gore i upravi Kraljevice i treneru i mladićima na terenu.