Balas je 161 put darovao krv, a kao vojnik je spasio čovjeka i gotovo izgubio život
GRIŽANE Nagradu za životno djelo Vinodolske općine za 2021. godinu zaslužio je Ivan Balas koji je 2015. godine od svoje Vinodolske općine dobio godišnju nagradu. Priznati građevinar, dugogodišnji dobrovoljni darivatelj krvi i humanitarac koji je svojim radom dao izniman doprinos u promicanju ugleda i interesa cijele Vinodolske općine. Kad se krene pisati o Ivanu Balasu prvo je pitanje otkud početi. Spašavao je živote, direktno i indirektno, te gradio svoj kraj. Krenete li na put od Novog Vinodolskog do Rabca, nećete moći izbjeći hotele, škole, stambene zgrade i razne druge objekte koje je s kolegama podizao građevinar Balas.
Krenimo s darivanjem krvi. Balas je dao krv 161 put.
– Službeno 154. puta. Za toliko darivanja imam dokumente. Prvi put sam dao krv kao maloljetnik, 1955. godine u Lokvama, na predvojničkoj obuci. Kao darivatelj sam dobio odlikovanje Red Danice Hrvatske s likom Katarine Zrinski od hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Kod predsjednika sam bio na prijemu 1996. godine. Još dva puta sam kao darivatelj bio na primanju kod predsjednika Stjepana Mesića. Pamtim i primanje kod kardinala Franje Kuharića, priča Balas koji je darivanjem indirektno spašavao živote.
Jednom prilikom direktno je spasio život. Ugrozivši svoj život.
– Kao vojnik sam spasio čovjeka iz zaleđene Drave 1961. godine. Bribirac Stanko Kombol je dobio čin general majora i u njegovu čast održavala se vojna vježba, forsiranje Drave. Bio je siječanj, temperatura -12 stupnjeva. Postavio se pontonski most, a vojnik iz Like završio je u Dravi koja je bila u ledu. Mjesec dana sam proveo u bolnici, sjeća se Ivan Balas davnih vremena i svog podviga na sjeveru Hrvatske.
Dobitnik nagrade za životno djelo Vinodolske općine radni vijek proveo je kao građevinar.
– Završio sam tri godine građevinske škole. Uglavnom sam bio poslovođa. Radio sam u riječkom Jadranu deset godina. Tada je to bila najpouzdanija i najkvalitetnija građevinska firma u našem kraju. Poslije sam prešao u crikveničku Izgradnju, a jedno vrijeme sam radio u Primorju. Posljednje godine radnog staža odradio sam u crikveničkom Jadranu, kao kućni majstor u hotelu Kaštel. Završio tri godine škole građevinske.
S Jadranom sam radio u Rijeci i Istri. Prve hotele u Rapcu: Marina, Mediteran i Lanterna. U Labinu sam gradio rudarsko-industrijsku školu i školu Vladimira Nazora. Gradio sam prve nebodere na Tihovcu u Rijeci 1962. godine. Radi se o šest nebodera. Sudjelovao sam u gradnji hotela Ambasador u Opatiji i hotela Jadran na Sušaku. Gradio sam naselja Vežica, Vojak, Vulkan…
Bilo je puno posla kad sam prešao u Izgradnju. Podizali smo u Crikvenici naselje Ad Turres, Kačjak, hotel Kaštel i robnu kuću. Sve tri crikveničke škole. Gradio sam i hotel Omoriku. Čak sam presjekao vrpcu. Tadašnji visoko rangirani političar Mika Špiljak je pitao za mene: je li ovo mladi sekretar? Rekli su mu: ne, samo zaposlenik. U Novom Vinodolskom smo gradili stambene zgrade, hotel Lišanj, školu… U Klenovici hotel Losturu.
Gradio sam i hotel Omoriku. Čak sam presjekao vrpcu. Tadašnji visoko rangirani političar Mika Špiljak je pitao za mene: je li ovo mladi sekretar? Rekli su mu: ne, samo zaposlenik.
Balasu nije bilo dosta da se profesionalno bavi građevinom. Rado se odazivao radnim akcijama u svom Kamenjaku.
– Bio sam na svim radnim akcijama u Kamenjaku. Sjećam se gradnje vodovoda 1963. godine i dana kad je stigao asfalt 1965. godine.
Nakon cjeloživotnog tempa, Balas danas uživa u laganom ritmu. Bez “suvišnih” obaveza.
– U Kamenjaku čuvam unučad. Uživam, zaključuje dobitnik nagrade za životno djelo Vinodolske općine.
