Sadnjom se željelo istaknuti važnost jedinstvenog fenomena velebitske, hrvatske i svjetske flore
ZAVIŽAN Dvadeset doniranih sadnica velebitske degenije (Degenia Velebitica) zasadio je u Velebitskom botaničkom vrtu Nacionalni park Sjeverni Velebit u suradnji s hrvatskom tvrtkom Almagea te Botaničkim vrtom Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pokretač hvalevrijedne inicijative tvrtka je Almagea, čija je misija poboljšanje kvalitete života. U suradnji s inozemnim i hrvatskim stručnjacima već gotovo cijelo desetljeće razvija inovativne i visokokvalitetne proizvode.
Ovim projektom željela se istaknuti važnost ovog jedinstvenog fenomena velebitske, hrvatske i svjetske flore. U NP Sjeverni Velebit vrsta raste isključivo na području Velebitskog botaničkog vrta i rezervata kamo ju je unio čovjek. Kako u prirodi uspijeva i raste na izoliranim i nepristupačnim lokalitetima tek malog područja na Velebitu – na vapnenjačkim točilima i u pukotinama stijena, u ekstremnim uvjetima, populacija u Vrtu zahtjeva obnavljanje svakih nekoliko godina.
Zahvaljujući ovoj zajedničkoj suradnji i akciji ukazali smo na društveno odgovorno ponašanje te podržali projekt kojim pridonosimo poboljšanju i očuvanju prirode, prirodnih funkcija i procesa, podizanju ekološke svijesti, ali i zaštiti naših vrlo vrijednih prirodnih bogatstava, u ovom slučaju rijetke i endemične biljke hrvatske flore – velebitske degenije, poručuju iz Parka.
Velebitska degenija je stenoendem Hrvatske, a spada u kategoriju strogo zaštićenih i kritično ugroženih vrsta (CR). Gubitak staništa te ilegalno sakupljanje razlozi su njene ugroženosti. Ova vrsta već se dulje razdoblje uzgaja izvan svog prirodnog staništa. Tako Botanički vrt PMF-a u Zagrebu od 2008. godine kreće s programom “ex situ” zaštite hrvatskih endemičnih, rijetkih i ugroženih biljnih vrsta putem licenciranog uzgoja i prodaje istih bez oštećivanja prirodnih populacija. Upozoravaju kako ljudi zbog neznanja i neinformiranosti nastoje sakupiti (iskopati) i presaditi žive jedinke, što je nemoguće zbog specifičnih eko-fizioloških osobitosti vrste. Iskopane biljke redovito ugibaju, a populacije se nepovratno oštećuju i smanjuju. Posebice važnu ulogu u prepoznavanju važnosti “ex situ” zaštite igra edukacija građana.