Crikvenički nogometaši poput James Bonda: danas za titulu samo treba pobijediti Buje

Kad su branitelji naslova osvojili tek bod u šest proljetnih kola, činilo da je titula odlepršala, no…

CRIKVENICA Sezonu nogometaša Crikvenice kao da oslikava bezvremenski hit bezvremenskog James Bonda. Prije devet godina Adele je filmu o “prokletom tajnom agentu” podarila vjerojatno najbolju bondovsku pjesmu “Let The Sky Fall”. Pjesma počinje porukom “This is the end” (Ovo je kraj). Upravo ta misao “ovo je kraj” vrtjela se vjerojatno svima u Crikvenici nakon što je neprikosnovenom prvaku krenulo nizbrdo na proljeće. Domaći poraz od Uljanika 1:4, poraz u Novigradu 0:1, poraz kući od Nehaja 1:2, remi na Grobniku nakon što su Crikveničani u 82. minuti imali prednost od tri gola pa domaći poraz od Krka 1:3. U šest kola tek bod. This is the end. Crikvenica više nije gledala suparnike s vrha ljestvice. Ode titula.
No, bilo je nešto u tim dečkima. Kažu dobro upućeni da i u najtežim trenucima nije bilo razmirica u ekipi sastavljenoj od pristojnih i skromnih mladića, sportaša iz udžbenika. Koje bi poželjeli svi treneri, ali i sve mame. I njihove i njihovih djevojaka i supruga. Atmosfera je bila dobra, prijateljska. Iako, realno, više nitko nije vjerovao u obranu titule. Izranjavani, ali preživjeli James Bond je u filmu uskrsnuo na nekom tropskom otoku. Naravno, s ljepoticom u naručju. Crikvenica je uskrsnula na manje romantičnom mjestu, ali s pobjedom u Labinu.

I stiže domaći derbi protiv izvrsnog Jadrana. Neuništivi veteran Igor Baričević je još jednom dokazao da za titulu moraš imati velikog golmana, a uz njega strijelca (Mašić 13 i u posljednjim kolima nezaustavljivog Buršića po krilu – 11 golova) i vođu (Butorac i Mazzarolli). Pobijedio je Igor svojim paradama izvrsni, tog dana bolji, Jadran. Jedna stativa iz penala u 96. minuti u Poreču možda je bila sekunda u kojoj se odlučilo prvenstvo. Jadran nije uspio pobijediti Novigrad i danas Crikvenici na domaćem terenu treba pobjeda protiv Buja kojima bodovi više ništa ne znače. Crikvenica je napravila čudo zbog još jednog “detalja”. Na proljeće je ozbiljno igralo 13 igrača. Klupa jedva da je i postojala. I tako drugu godinu zaredom. Crikvenica si je dopustila luksuz da u dvije sezone s klupe odu dvojica izvrsnih trenera koja su držala momčad na vrhu ljestvice. Nehajev Svast i Tomislav Lopac. Titulu će vjerojatno osvojiti Josip Vukelić kojeg je već “ulica smjenjivala” nakon jednog od poraza. Uglavnom, ništa bez Senjana na klupi. I na čelu kluba. Marka Prpića. Još da podigne omladinski pogon koji je debelo ispod razine prve ekipe, nogometna Crikvenica mu treba dignuti spomenik.

Dopustio sam si da napišem hvalospjev uoči presudne utakmice. Na igračima je samo da pobijede. I da obrane titulu, što je vraški posao. A gdje će igrati sljedeće godine? To znaju (ili ne znaju) meštri koji miješaju kuglice daleko od travnjaka. I prekasno. Završetak prvenstva nas podsjeća na prokleti VAR. Zabiješ gol i čekaš hoćeš li se veseliti. Zbog gola ili ulaska u višu ligu. Za koju ne znam što napisati. Bolje ništa. Neka titula još jednom stigne u Crikvenicu. U posljednjih 90 minuta Crikvenica 53, Grobničan 52, Jadran 52 boda… Krenite put Gradskog stadiona na utakmicu koja počinje u 17,30 sati. Ne postaje se prvak u najpopularnijem sportu svaki dan.