Marija Škorić pobijedila je sa svojim sladoledom od kozjeg mlijeka na natjecanju “Gelato Festival Challenge”. Novljani znaju da je Marija sezone i sezone provela iza vitrine sa 24 vrste sladoleda u restoranu “Vinodol” na bribirskoj obali. Na ljeto će se sladoled hrvatske prvakinje moći kušati u restoranu koji njena obitelj vodi 45 godina
NOVI VINODOLSKI Na ljeto će Novljani i njihovi gosti moći kušati najbolji sladoled u Hrvatskoj. Nema mjesta sumnji, niti itko može reći da je riječ o novljanskoj samohvali. Novljani imaju crno na bijelo da se u njihovu gradu proizvodi najbolji sladoled. Zasluge idu Mariji Škorić koja je godinama oduševljavala goste svojim sladoledima u okviru obiteljskog restorana “Vinodol” na zapadnom ulazu u Novi Vinodolski. Marija i njen sladoled od kozjeg mlijeka, vanilije, čokolade i umaka od trešanja nazvan “Sweet Tonka” pobijedili su na natjecanju “Gelato Festival Challenge” u Sesvetama u organizaciji Konding projekta i Carpigianija, poznatog po proizvodnji sladoleda. Marija je na neslužbenom prvenstvu Hrvatske u pripremi sladoleda pobijedila u konkurenciji 13 majstora sladoleda i sljedeće će godine s istim receptom predstavljati Hrvatsku na europskom prvenstvu sladoleda.
Marija će opisati kozje mlijeko kao “pobjedonosni” sastojak.
“Volim eksperimentirati, kombinirati, ponuditi nešto drugačije. Kao što glazbenici eksperimentiraju, polazeći od specifičnosti našeg podneblja, tako sam i ja došla na ideju o sladoledu s kozjim mlijekom. Nitko nije primijetio da se radi o kozjem mlijeku koje ljudi povezuju s karakterističnim mirisom. Ako se pravilno drže koze, mlijeko ne treba imati miris koji mnogi ne vole. Na ideju o kozjem mlijeku u sladoledu sam došla i stoga što sam imala problema sa zdravljem i počela konzumirati zdravu hranu. Kad razmišljam o novim sladoledima, ne idem u ekstreme, jednostavno dodam nešto drugačije. Recimo, stavim domaći umak od višanja, umak od ribizli, limun, koricu od naranče…”, priča Marija Škorić koja se tek sprema završiti srednju slastičarsku školu.
“Da napokon maturiram”, kroz smijeh komentira Marija koja je završila filozofiju i religijske znanosti te prevodi knjige iz filozofije i psihologije.
Godinama je Marija imala vitrinu sa 24 razne vrste sladoleda na šetnici ispod restorana “Vinodol” na tzv. bribirskoj obali.
“Moji roditelji imaju restoran od 1975. godine, a danas o restoranu brine brat. Ja sam 33 sezone odradila u restoranu, a sladoled mi je uvijek bio strast, od malih nogu. Jednom nam je restoran bio pun Talijana, tražili su sladoledni kup za desert, a mi smo imali samo palačinke. Brat se sjetio da volim sladolede i kaže mi: Daj, napravi nešto. Imala sam 16 godina, rekla da ću složiti nešto. Svi su ostali zadovoljni i tako je počelo.
Više neću imati vitrinu jer mi je to, obzirom na zdravstvene probleme, postalo naporno, ali moj sladoled će se sigurno moći pojesti kod brata u restoranu. I radit ću sladoled kad me netko angažira za određenu količinu. Prodavat ću i svoje recepte. Neću raditi od kozjeg mlijeka već od kravljeg, no imam zajedničke planove s farmom koza Drijade u Istri i tamo ćemo raditi s kozjim mlijekom”, najavljuje Marija.