Članovi PD Strilež obišli su najviše vrhova, domova, kuća i skloništa u proteklih godinu dana i iza sebe ostavili 60 natjecatelja
CRIKVENICA Hrvatsko planinarsko društvo Petehovac iz Delnica dodijelilo je priznanja najaktivnijim planinarima u proteklih godinu dana odnosno članovima koji su vrijedno obilazili planinarske vrhove i domove. Ove godine prijavljeno je 60 natjecatelja, a dogodila se situacija kakva još nije zabilježena. Natjecanje ima dvoje pobjednika s istim, dosad najvećim brojem prikupljenih bodova. Bračni par Halasz iz Crikvenice. Pehare su podigli Iva i Ferenc, članovi Planinarskog društva Strilež Crikvenica.
Nastavak je to uspjeha crikveničkih planinara. Lani je pobijedila Mirjana Dražul-Kraljić. Ove godine Mirjana je četvrta, a njen suprug šesti. Dakle, u šest prvoplasiranih, dva bračna para iz PD Strilež.
Kako se došlo do pehara, pitamo Ivu Halasz?
– Ključ je skupiti što više bodova koji na skali od jedan do sedam nose vrhovi, ali i domovi, kuće i skloništa, ovisno o nadmorskoj visini. Najveći broj bodova nose lokaliteti iznad 3.000 metara nadmorske visine. Tako smo puno bodova prikupili u Sloveniji. Bili su to dosta žestoki i naporni, ali lijepi usponi. Najviše smo lovili grebenske putove jer se na njima da puno vrhova osvojiti. Cilj nam je bio svaki vikend obići najmanje tri lokaliteta. Kako smo planirali dvadesetak bodova po tjednu, nerijetko je ta brojka bila veća. Sve skupa, dosta naporno, fizički i financijski. Kada smo radili dugačke uspone po Sloveniji i grebenske rute po Velebitu, visinska razlika je uglavnom iznosila oko 2.000 metara, a znali bi proći dnevno tridesetak kilometara. Uz Sloveniju i Velebit, obišli smo brojne znane i neznane vrhove Primorsko-goranske županije, Učke i Ćićarije, Like te zagrebačkog područja i okolice, objašnjava Iva Halasz dodajući da bodove ravnopravno nose i usponi preko granice.
Iva Halasz: u Hrvatskoj je Velebitu i Biokovu teško naći premca
Gdje je bilo najljepše?
– Svaki vrh, svaki uspon nosi svoju ljepotu. Tijekom ove natjecateljske godine dosta smo uspona i ruta ponovili jer natjecanje ima za cilj postići što više bodova. Ako uzmemo u obzir i prethodne godine, u Lijepoj našoj Velebitu i Biokovu teško je naći premca. Slovenske Alpe su priča za sebe, cijeli Triglavski narodni park je predivan. Zaista mi je teško izdvojiti neki vrh kao najljepši. Mogla bih izdvojiti gdje je bilo fizički najzahtjevnije, a to su svakako najviši vrhovi Slovenije poput Jalovca na 2.645 metara i Škrlatice na 2.740. Naporno je bilo i na grebenskim dionicama gdje nema značajnih vrhova, ali su grebeni dugački. Jednom prilikom smo hodali devet sati, na ruti od Cojzove koče preko Skute i Rinki i natrag. Svaki smo takav uspon odrađivali u jednom danu računajući i povratak kući. Istaknula bih i rutu od Rujna preko Vaganskog vrha do Svetog brda kao i čitavu Premužićku u jednom danu s ishodištem u Gornjoj Kladi. To su poduhvati koji vas uče ustrajnosti, izdržljivosti, ali i razumijevanju i strpljenju jer ih ne odrađujete sami, objašnjava članica pobjedničkog para Halasz.
