Iza crikveničko-novljanskog trenera je dobra polusezona u ženskoj ekipi Dinama, gdje će nastaviti karijeru i na jesen
CRIKVENICA Ako napišemo da je iza Hrvoja Matijevića, trenera koji se osjeća doma u Novom Vinodolskom i Crikvenici, dinamična sezona, niti izbliza nismo opisali što se sve događalo na trenerskom putu. U godinu dana tri kontinenta, dvije reprezentacije i dva kluba. Reprezentacija Zambije, Šibenik, pregovori oko angažmana u reprezentaciji Uzbekistana i na kraju Dinamo.
Prije godinu dana Matijević je brojao posljednje dane u reprezentaciji Zambije, gdje je bio pomoćnik izbornika Aljoše Asanovića i dio stručnog stožera u kojem su bili trener vratara Tonči Gabrić, analitičar Stefan Carević i bivši igrač Hajduka, Slovak Karol Praženica.
– Zambija je bila neprocjenjivo iskustvo. Nogometno i životno. Osvojili smo jak COSAFA Cup, za mog boravka u Zambiji igrali smo protiv 30 reprezentacija, 21 afričku državu sam posjetio. Užitak je bio raditi s Aljošom i stožerom. Definitivno mogu reći da je Afrika nepresušno bogatstvo talenata, pravi nogometni kontinent, priča Matijević koji se nakon afričke epizode vraća u domovinu.
– Preuzeo sam školu nogometa HNK Šibenika. Krasna sredina, s divnim i vrijednim ljudima, s velikom nogometnom tradicijom. Jedini sam šef škole nogometa Šibenika koji je došao sa strane, a teško je opisati kako su me divno ljudi u klubu i gradu prihvatili. Škola nogometa je vrlo pristojna, ljudi koji rade u klubu su fenomenalni. I što je bitno, to su sve znalci. Jako mi je žao što je Šibenik ispao, ali ne bojim se za budućnost kluba koji po tradiciji spada u vrh hrvatskog nogometa. Vratit će se Šibenik gdje mu je mjesto, prepričava šibensku epizodu trener koji je deset godina radio u HNS-u, kao izbornik U-19 ženske reprezentacije i pomoćni trener u svim selekcijama osim A reprezentacije.
Nakon šibenske epizode otvara se prilika u Aziji. Uzbekistan želi angažirati Asanovića i njegov stožer u kojem je neupitni član Matijević.
– Bili smo dva puta na pregovorima u Uzbekistanu. Činilo se da je sve dogovoreno i da je potpis ugovora samo formalnost, no znate kako je u nogometu. Nikad ništa ne znaš do kraja. Nismo preuzeli reprezentaciju. No, Uzbekistan me oduševio, predivna zemlja. Tko god želi doživljaj, sigurno neće pogriješiti ako odabere Uzbekistan i glavni grad Taškent. Slabo poznajemo te države, ali to su moćne države. Uzbekistan ima 35 milijuna stanovnika, Taškent više od dva milijuna stanovnika.
Četvrta postaja je Dinamo, gdje je Matijević preuzeo žensku ekipu osnovanu tek prije sedam godina. Ove godine postigle su najveći uspjeh u povijesti kluba, plasiravši se u finale kupa. Vodile su do samog finišta, no u završnici je Split preokrenuo utakmicu i pobijedio 3:2.
– Zadovoljni smo sezonom. Treće mjesto i finale kupa. Još imamo odigrati zaostalu utakmicu i završavamo sezonu. Projekt vodi Marija Damjanović, a znamo da se njeno ime s respektom izgovara u svijetu ženskog nogometa. Iz mjeseca u mjesec primjetna je uzlazna piramida u klubu.
Dinamo velikim koracima ide naprijed, naglasak je na školi nogometa koja je vrlo ozbiljna, imamo 100 djevojki, to su već selektirane nogometašice. U kadru su igračice iz čitave Hrvatske, među njima je i Riječanka Petra Mikulica, dvije igračice iz Indije. Još su razlike u smislu ulaganja ako uspoređujemo muški i ženski nogomet, ali mogu vam reći da se u Dinamu s uvažavanjem gleda na žensku ekipu, kaže Matijević koji će i na jesen razvijati ženski nogomet u Dinamu.
Trenerski koferi su uvijek negdje u hodniku. Jedna pobjeda ili jedan poraz mogu značiti angažman ili razlaz.
– Takav je trenerski posao, no volim ga i uživam u njemu. A moram reći da moje trenerske karijere ne bi bilo da nemam podršku supruge Ive. Radio sam s čitavom plejadom vrhunskih igrača i sportskih djelatnika. Nema hrvatskog nogometnog imena s kojim nisam bio u kontaktu, 14 godina sam u reprezentativnom okruženju. U budućnosti bi se svakako volio okušati kao prvi trener u nekom klubu. Vuče me samostalni rad, priča Matijević koji će uskoro na kratki odmor.
– Nakon svih tih putovanja, lijepo je doći kući, u Crikvenicu i Novi. Puno mi znači podrška ljudi u mojoj sredini, osjećam tu podršku svaki put kad dođem kući, kaže Matijević.