Vaterpolisti su se obratili javnosti sa željom da objasne zašto su se obratili medijima
CRIKVENICA Vaterpolo klub Crikvenica jedan je od četiri kluba koji se na konferenciji za medije osvrnuo na kriterije financiranje sporta u Crikvenici. Konferenciju je komentirala zamjenica gradonačelnice Crikvenice Ivona Matošić Gašparović, a sada Vaterpolo klub Crikvenice reagira na istup zamjenice crikveničkog gradonačelnika.
“Vaterpolo klub Crikvenica ima potrebu objasniti neke činjenice vezane za predmetnu inicijativu, za koje smatramo da su krivo protumačene. Ne samo od javnosti, nego i kolega sportskih djelatnika i sportaša. Naime, Vaterpolo klub Crikvenica je stava da ne treba nikome ništa uskraćivati, niti poticati prisilno gašenje udruga. Jednostavno, osjećamo da nije dodijeljeno dovoljno sredstava za sport, te je naš glavni cilj trebao biti skretanje pozornosti na taj problem.
Sagledajmo stvari vrlo jednostavno – kroz brojke. Slažete se da trener, koji šest dana u tjednu radi po tri sata, treba dobiti nekakvu naknadu? Naknada bi, realno, po hrvatskom minimalcu iznosila 560 eura neto. Neka je to bruto 700 eura bruto. Na godišnjoj razini to bi iznosilo 8.400 eura. Treba vam više od jednog trenera na broj djece koji klub ima (cca 50). Recimo da je dva trenera dovoljno, to je 16.800 eura godišnje.
U našem slučaju, mi nikad nismo imali trenere u punom smislu te riječi (čitaj: ne možemo si ih priuštiti), nego tzv. sportaše-amatere (radi se o poreznoj terminologiji) koje plaćamo 232,26 eura mjesečno. Taj iznos je neoporeziv. Jedan naš sportaš-amater čak ima i diplomu trenera, dakle ima zvanje trenera vaterpola koje je stekao prošavši program Sportskog učilišta u Zagrebu.
Krajem 2021. godine, početkom 2022. počinje naša kalvarija koju i sada proživljavamo. Naime, do tog trenutka mlađe uzrasne kategorije našeg kluba natjecale su se u okviru Vaterpolo saveza Primorsko-goranske županije, dok su seniori redovito nastupali u okviru 3. HVL-skupina Rijeka. Potonja liga je s protekom vremena (od 2012. godine kada je osnovan naš klub do 2021. godine) doživjela značajno smanjenje broja klubova koji se natječu, tako da su se posljednje tri-četiri godine u njoj natjecala tri-četiri kluba. Razlog tome je što je većina klubova počela igrati 1. B ligu HVS-a, i to na inicijativu trofejnog trenera reprezentacije Ratka Rudića, koji je smatrao da će se na taj način ojačati baza hrvatskog vaterpola. S obzirom na to da je u tom trenutku u klubu trenirao značajan broj perspektivnih mladića 2003. godišta i mlađih, našli smo se u dvojbi: nastaviti igrati 3. ligu i “peći po ljeti ćevape na plivalištu” ili napraviti korak naprijed? Odlučili smo, u strahu da po tko zna koji put ne izgubimo još jedan naraštaj crikveničkih vaterpolista, napraviti taj korak i prijaviti 1.B ligu HVS-a.
Idemo dalje – ukupni rashodi našeg kluba u 2022. godini (ponajprije zbog te odluke) su bili oko 30 tisuće eura, što je lako provjerljivo uvidom u dostupne registre FINA-e. Od Grada Crikvenice smo nakon provedenog natječaja za redovnu potrošnju za 2022. godinu dobili oko 11 tisuća eura. Klub naplaćuje godišnje-polugodišnje članarine, pa se tu djelomično pokrila ta ogromna razlika (moralno nam je upitno pravo naplaćivati mjesečne članarine, a da nemamo osnovni uvjet za rad – bazen). Kada podmirite trošak trenera, opreme, knjigovodstva, bankovne troškove, kootizacije, imate “za vratom” troškove prijevoza, prehrane, sudaca i delegata, bazena za domaće utakmice (sada je to Kantrida), bez kojih jednostavno ne možete igrati ligu. Ako uzmete u obzir da od ukupnih 30 tisuća eura ukupnih rashoda našeg kluba, pola iznosa sa svojim donacijama pokrije Grad Crikvenica (redovna potrošnja-trošak bazena Thalassotherapia i donacija za manifestaciju), svejedno imate minus od nekakvih 14-15 tisuća eura koji je potrebno nadomjestiti. Isti smo nadomjestili bjesomučnim skupljanjem donacija, s time da naši igrači sami plaćaju smještaj u hotelima na utakmicama i turnirima.
Tračak nade ukazao nam se u studenom 2022. godine kada je Grad Crikvenica donio Odluku o II: dopuni Odluke o financiranju javnih potreba u sportu i tehničkoj kulturi Grada Crikvenice za 2022. godinu. Iako smo prijavili natječaj namijenjen sportskim udrugama koje igraju viši rang natjecanja, nije nam odobreno nikakvo povećanje. Na kraju, da bi cijeli naš račun bio sveden na nulu, neki naši članovi kao i osobe ovlaštene za zastupanje su donirali svoja vlastita sredstva kako bi klub dočekao 2023. godinu na pozitivnoj nuli.
Početkom 2023. godine prijavljujemo se s novom nadom ponovo na natječaj Grada Crikvenice za dodjelu sredstava sportskim udrugama. Ovaj put detaljno elaboriramo da imamo povećane troškove, zahtjeve i da nas čak čekaju četiri utakmice više u 1. B ligi HVS-a. Odobreno nam je opet (kao i za 2022. godinu) oko 11 tisuća eura za redovnu potrošnju (trošak bazena ne računamo kao konkretan “živi novac” jer tu mi prvo podmirujemo trošak najma koji nam kasnije refundira Grad Crikvenica). Nakon skoro jednog desetljeća zapuštanja plivačkog sporta i kulture u našem gradu ponovo pokrećemo ljetnu školu plivanja. Istu prijavljujemo na natječaju Grada Crikvenice kao manifestaciju koja traje cijelo ljeto (od završetka škole do početka rujna). Za navedenu manifestaciju nam je odobreno 300 eura, iako smo realne troškove (možda presmiono) procijenili na 4.400 eura.
Iz ovog kratkog prikaza funkcioniranja našeg kluba posljednje dvije godine proizlazi da naš klub jednostavno nema osnove za bazično financijsko funkcioniranje, odnosno da naše raspoložive i dostupne financije nisu u skladu s našim (zdravim) sportskim ambicijama. Ista ili slična situacija je vjerojatno u mnogim crikveničkim klubovima te bi ovi napori trebali ići u smjeru povećanja općeg izdatka za sport.
Ako tu dodamo da smo i dalje beskućnici (od kadeta nadalje treniramo u Rijeci), obzirom a još uvijek nije ispunjeno obećanje o gradnji zatvorenog bazena dano još za vrijeme administracije američkog predsjednika Nixona (sredina sedamdesetih), smatramo da imamo apsolutno pravo biti nezadovoljni. Osjećamo se kao, da prostite, enfant non désiré (fran. neželjeno dijete) crikveničkog sporta. Ipak, pridajemo si važnost, budući zagovaramo vodene sportove (plivanje i vaterpolo) koji imaju skoro stoljeće tradicije u našem gradu i dali su nebrojeno mnogo vrsnih i trofejnih sportaša, pa nam ne leži dobro kada naiđemo na podsmijeh okoline kada se spomene ideja izgradnje zatvorenog bazena.
Zaključak je da nemamo ništa protiv toga da se financiraju sve udruge pod uvjetom, da su zadovoljene osnovne potrebe klubova koji na to imaju određeno pravo prednosti, i to ako su klubovi sa područja Grada Crikvenice i da zadovoljavaju neke općeprihvaćene kriterije u svijetu sporta (olimpijski sport). Kada se zadovolje osnovne potrebe i potrebe za infrastrukturom (u našem slučaju-bazen) apsolutno nemamo nikakav problem sa pokrivanjem potreba svih udruga u našem gradu koje također doprinose kvaliteti života u našem gradu. Sve ove stvari su više puta iznesene na sastancima i prijedlozima, elaborirane kroz natječajnu dokumentaciju, ali se ignoriraju te je to glavni razlog istupanja u medije sa naše strane. Egzistencija, a ne skupljanje političkih bodova. Na kraju krajeva, kada naprave rezultat, svi sportovi su svima u Crikvenici na ponos i veselimo se zajednički svakom uspjehu”, stoji u obraćanju predsjednika kluba Zorana Brozičevića.