Predsjednik MO Selce i čelnik inicijative Selčani za Selce Aleksandar Antić osvrnuo se na sjednicu gradskog vijeća Crikvenice odnosno na točku posvećenoj Jadranu
SELCE Predsjednik MO Selce i čelnik inicijative Selčani za Selce Aleksandar Antić osvrnuo se na sjednicu gradskog vijeća Crikvenice odnosno na točku posvećenoj Jadranu pitavši se što ljudi koji žive u prošlosti rade za crikveničku budućnost, u kojem smjeru ide Crikvenica i imamo li uopće ikakav smjer. Antić, između ostalog, piše…
Gotovo dvije godine nisam za govornicom vijećnice vidio nekoga tko je toliko iskreno i s usmjerenom pozitivnom energijom iznosio svoja razmišljanja i svoju viziju kao predsjednica uprave Jadrana Irina Tomić. U dijelu izlaganja istaknula je kako joj je žao što osjeća teške emocije među vijećnicima, pogotovo onima koji su postavljali pitanje. Istina. To se osjetilo. Premda ne sumnjam kako je interes i briga pojedinih naših vijećnika bio iskren, nekoliko njihovih konotacija bilo je po meni potpuno deplasirano.
Vijećnik Pernar pitao je predsjednicu uprave što se kani poduzeti da bi Crikvenica postala nešto. Cjelokupno pitanje, u kojem se spominjao i cjelogodišnji i zimski turizam, išli su u smjeru indirektnog upiranja prstom u sam Jadran. U tome dakako ima istine, pošto ipak pričamo o najvećoj hotelskoj kući na našem području, ali zašto bi to bila izričita dužnost samog Jadrana, naročito kad to pitanje dolazi od nekoga iz stranke koja vodi grad gotovo 16 godina.
Ljudi koji žive u prošlosti s nostalgijom se prisjećaju nekih davnih vremena, kao što je primjerice i vijećnik Ljubanović u svom upitu za gradsku plažu ustvrdio kako je plaža simbol crikveničkog turizma. U kojem paralelnom svemiru išta što je neaktivno i u rasulu podulji niz godina može biti simbol ičijeg turizma. Da, bila je nekoć davno i svi bi voljeli da je tako ponovno, ali otužna stvarnost je ta što svih tih godina malverzacija i trakavice oko gradske plaže nismo napravili ništa da nešto drugo postane istaknuti simbol našeg turizma. U biti jesmo, pardon, boutique hotel s dva kata više na samoj obali.
Vratimo se na bitno. Što su Grad Crikvenica i Turistička zajednica našeg grada napravili posljednjih 20 i više godina da potaknu, ako ne i osiguraju mogućnost razvoja cjelogodišnjeg turizma u Crikvenici? Možda naši vijećnici, naša gradska uprava i naša TZ smatraju kako to i nije njihova dužnost već da se za to mora pobrinuti netko drugi, u ovom slučaju isključivo Jadran. I kad bi hoteli radili zimi, postavljam pitanje: što će ti gosti raditi kad napuste hotel, gdje ići, što vidjeti? Retoričko naravno. Tako se upravo ponašaju pojedinci na određenim rukovodećim pozicijama. Nek’ netko drugi nešto obavi, mi ćemo doći kad bude gotovo, nabaciti par fotografija, plasirati to kao našu ideju i idemo dalje. Turistička zajednica prečesto odaje dojam manjka organizacije, volje, a i želje da na ikoji način nadograđuje svoje ideje i svoju ponudu. Iz godine u godinu, više-manje je sve copy/paste. Prerijetko zablista neki novitet poput Moje male kale.
I kad bi hoteli radili zimi, postavljam pitanje: što će ti gosti raditi kad napuste hotel, gdje ići, što vidjeti?
Na ulazu u Crikvenicu stoji natpis Oasis of Wellbeing, a ja se mogu posve složiti s predsjednicom uprave Jadrana kako taj dojam u Crikvenici stvarno ne dobivam već poduže vrijeme, da smo grad posvećen tom aspektu života naših stanovnika i/ili turista koji nam dolaze, a kamoli da aktivno radimo da taj dio pojačamo. Imamo postojane karte biciklističkih staza koje nailaze na dijelove koji su ograđeni, raskopani i opasni po život i apsolutno nikoga nije za to briga, imamo pokušaj projekata poput natkrivanja igrališta na karlovačkom odmaralištu financiranog od strane Grada Karlovca koji uvijek negdje zapne, a da nema Thalassoterapije i Termi Selce iščezli bi i s mape lječilišnog turizma. Budimo realni, mimo sunca i mora, što mi tijekom sezone nudimo našem gostu? Krovna strategija razvoja grada i turizma u gradu ne postoji, a bez toga možemo mi imati i deset hotela otvorenih u zimi. Džabe nam.
Premda su njeni upiti bili smisleniji, neću se u potpunosti složiti ni s vijećnicom Karlić koja je snažnu notu stavila na zapošljavanje i sve manji udio domaćeg stanovništva među radnicima Jadrana. Suživot Jadrana i grada više definitivno nije moguć u omjeru u kojem je to bilo nekad jer mi više nismo grad. Mi smo jedan od devet gradova u Hrvatskoj koji je od 2011. do 2021. “uspješno” pao ispod 10 tisuća stanovnika (poput Pleternice i Garešnice). Jel’ se itko ikad zapitao što recimo Grad Krk radi toliko bolje da su ondje uvjeti života takvi da im broj stanovnika kontinuirano raste i kako bar nešto od njihove „politike” primijeniti u Crikvenici. Domaćih ljudi je sve manje, a kad izuzmemo djecu i penzionere, radne snage pogotovo. Jel’ i to zadaća Jadrana, da zaposli apsolutno sve domaće ljude kako nitko ne bi imao potrebu odlaziti igdje drugdje? Ponovno, djelomično može biti, ali svakako nije izričita. Odljev stanovnika je pokazatelj da nešto ne štima.
Deplasiranim smatram pretjerano naglašavanje udjela domaćih ljudi u bilo kojoj firmi pa tako i Jadranu. Da, Jadran se širi van Crikvenice, Jadran uvozi radnike s područja bivše države i zemalja trećeg svijeta i uprava Jadrana nije domaća. Zašto bi to samo po sebi bilo loše? Rado ću povući paralelu sa svojom težnjom za okupljanjem kvalitetnih ljudi na nezavisnoj listi s kojom smo lani izašli na izbore za mjesni odbor i uvjerljivo pobijedili, skupivši više glasova nego HDZ i SDP zajedno. Naravno, na samoj listi smo bili svi domaći, ali nismo bili svi koji smo se rodili u Selcu, kojima su oba roditelja iz Selca i/ili koji smo cijeli život živjeli u Selcu. I što onda? Dovodim ovdje u pitanje radišnost u kontrastu s dangubljenjem „domaćih ljudi” od kojih jako puno njih živi samo od turističke sezone, ne radeći po zimi apsolutno ništa. Upoznao sam u posljednje dvije godine puno više ljudi koji nisu „domaći” nego su se svojom voljom ovdje doselili i žive već neki period, kraće ili duže, a za koje bi dao ruku u vatru da više vole Selce, više im je stalo do Selca i više će se boriti da se u Selcu nešto promijeni na bolje nego neki “100-postotni Selčani” kojima je najveći domet brige za Selce komentiranje svega što ne valja na placi i po kafićima.
Kao predsjednik MO Selce drage ću volje pokušati sa svojim skučenim ovlastima pružiti potporu svima koji se trude da Crikvenicu maknu s mrtve točke. Možda nam je nedostajao emocionalno inteligentniji ženski touch, nedavno dobiven na čelu Grada i Jadrana, koji može biti pokretač promjene u gradu. Ali ne jedini. Sagledavanje, razumijevanje i poštivanje prošlosti je jedno, ali nema više mjesta sputavanju okovima prošlosti i razglabanju što je bilo prije 10-20-50 godina, komentirao je Antić.