Je li što ljepše od činjenice kada pisca svojataju mnogi? Tako Ivanu svojom drže Ogulin, Slavonski Brod, Zagreb i Novi Vinodolski
NOVI VINODOLSKI Je li što ljepše od činjenice kada pisca svojataju mnogi, ne samo u gradu gdje je rođen? Tako Ivanu Brlić-Mažuranić drže svojom u Ogulinu gdje je rođena, pa u Slavonskom Brodu (gdje je u Prvom svjetskom ratu zajedno sa svojim kćerima Zorom i Nadom radila kao bolničarka, ali i napisala neka od najvrjednijih djela), pa u
Zagrebu gdje je živjela i preminula. Ili, primjerice, u Novom Vinodolskom odakle je rodom njezin djed, pjesnik, jezikoslovac i političar Ivan Mažuranić.
Ali piscu je zasigurno najznačajnije i najdraže kada ga svojim drže mnogobrojni čitatelji, kao što to u nas i u svijetu osjećaju spram Ivane Brlić-Mažuranić mnogobrojni najmlađi čitatelji. I oni odrasli koji su odrastali uz njezine naslove.
Prije točno 150 godina, 18. travnja 1874., u Ogulinu je rođena Ivana Brlić-Mažuranić, hrvatska književnica, u nas i u svijetu poznata i priznata kao jedna od najznačajnijih spisateljica za djecu. Ugledna hrvatska spisateljica bila je četiri puta predlagana za Nobelovu nagradu, a 1937. godine izabrana je, kao prva žena u nas, za dopisnu članicu tadašnje JAZU, danas Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Bila je već zarana proglašena književnim klasikom i “hrvatskim Andersenom”. Rano je počela pisati poeziju i eseje. Glavninu njezina opusa čine pripovijetke za djecu. Djela su joj prevedena na mnoge jezike i izvođena u kazališnim, radijskim i filmskim obradama.
Mnogi naraštaji djece i mladih odrastali su i stasali uz njezine Čudnovate zgode šegrta Hlapića, Priče iz davnine, Šumu Striborovu, Jašu Dalmatina, Srce od licitara ili uz dnevničke zapise Dobro jutro, svijete!, te mnoge druge njezine naslove.
Od najmlađe dobi bila je okružena knjigama i njezinim autorima koji su bili članovi njezine najuže a i šire obitelji. Otac Vladimir Mažuranić bio je pisac, odvjetnik i povjesničar, njezin djed bio je slavni Ivan Mažuranić, političar, hrvatski ban, jezikoslovac i pjesnik a baka, Aleksandra Mažuranić, sestra jezikoslovca Dimitrija Demetra.
Školovala se privatno i stekla izvrsnu naobrazbu osim svega i u poznavanju stranih jezika, pa su joj neki od prvih književnih pokušaja bili na francuskom jeziku. Udala se za odvjetnika i političara Vatroslava Brlića (na Ivanin rođendan, 18. travnja 1892.). Vjenčanje je bilo u zagrebačkoj crkvi Sv. Marka, a jedan od kumova bio je i tadašnji zagrebački gradonačelnik Milan Amruš.
Nakon vjenčanja, Ivana se seli u Brod na Savi (danas Slavonski Brod) gdje se posvetila svojoj obitelji, a kako je kao majka sedmero djece ionako imala prigodu upoznati se s dječjom psihom, posvetila se uspješno pisanju za djecu.
Sa svojim suprugom Vatroslavom uključuje se kasnije i u javni život, a biskup Josip Juraj Strossmayer dodijelio joj je zlatnu medalju za protumađaronske inicijative. Patila je od depresije i nakon višegodišnje borbe s bolešću počinila samoubojstvo u bolnici na zagrebačkome Srebrnjaku.
FOTO Franjo DERANJA (obiteljska slika u Vili Ružić u Rijeci)