U Vinodolskoj općini stopili su u Grižanama proslavu Oluje i blagdana Majke Božje Snježne. Ispred crkve okupili su se branitelji i prisjetili gdje su bili u noći 5. kolovoza 1995.
GRIŽANE U Vinodolskoj općini stopili su u Grižanama proslavu Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja s proslavom blagdana Majke Božje Snježne. Ispred crkve okupili su se branitelji i pučanstvo Vinodolske općine. Najprije se služiča sveta misa u crkvi Majke Božje Snježne. Slijedio je nastup bribirskih sopilaša te koncert Jose Butorca i grupe Vivak. Organizatori događanja su Vinodolska općina i MO Grižane – Belgrad.
Proslava Oluje bila je prilika za druženje branitelja, ali i podsjećanje na njihov ratni put u Oluji. 
Darko Tus se prisjetio kako je sa 133. domobranskom pukovnijom krenuo iz Lipica kod Brinja. Imali su zadatak napredovati prema Dabru te dalje preko Zalužnice do cilja u Vrhovinama.
“Teško je bilo iza Crnog vrha, na putu prema Dabru. Našli su nas minobacačima. Zapovjednik Jakominić je tamo ranjen, a bilo je još ranjenih. Zaustavljeno je napredovanje taj dan. Tek drugi dan smo krenuli u čišćenje. Trećeg dana je poginuo Alen Kapelari. Pamtim i bunker na Svetoj Petki. Nismo znali da se tamo nalazi bunker. Samo Bog nas je spasio da tamo ne izgine 10-15 ljudi. Bog je čuvao i one u tenku koji su naletjeli na minu ispred bunkera”, sjeća se dopredsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Vinodolske općine Darko Tus.
Martin Žarić iz Crikvenice također se sjeća položaja na Sveto Petki iznad Otočca.
“Do 30. svibnja 1994. sam bio u 9. gardijskoj brigadi i onda sam se skinuo. No, kad sam čuo da kreće Oluja, morao sam gore. Pokupio se i sam došao.
Navikao sam biti sam u šumi, no najgore mi je bilo kad su me ostavili samog nakon što je pao mrak. Otišli su džipom po još vojnika. Imao sam samo PAP-ovku, bez bombi. Nepoznat teren, bez karte. Ništa se nije dogodilo, ali je teška neizvjesnost”, priča Žarić.