Još jedno reagiranje na aktualnu crikveničku temu
CRIKVENICA Na događanja vezana uz Glavnu gradsku plažu u Crikvenici osvrnuo se i crikvenički arhitekt Darko Manestar koji se obratio javnosti otvorenim pismom.
“Četrdeset godina nastojim doprinijeti Crikvenici kao arhitekt i kao rođeni Crikveničan. Nažalost, sa sporadičnim uspjehom. Zbor građana u vezi koncesioniranja Gradske plaže me privukao jer o toj tematici imam dosta informacija, saznanje, ali i stav i mišljenje. Ne događa se često da gradonačelnik saziva ovakav zbor (kažu čak nelegalan), ali je očito zavladala panika od mogućnosti da neželjeni koncesionar dobije koncesiju, pa gradonačelnik traži od građana podršku ciljajući na njihov lokal-patriotizam, uz priličnu politizaciju problema. PGŽ i gradska uprava Crikvenice nisu istog političkog svjetonazora pa se prejudicira politička podvala. Ne biraju se sredstva, od prijava DORH-u do plakatiranja. Zbor je meni, a nadam se i većini dao naslutiti istinu. S jedne strane, zaista nelogičan princip da Županija provodi koncesioniranje plaže jednog grada, dok taj grad mora isfinancirati i organizirati cijelu koncesijsku dokumentaciju (stručne podloge, idejne projekte i ostale specifične uvjete). Zdrav razum govori (a i nekolicina sudionika u diskusiji) da bi logično bilo da o Gradskoj plaži odlučuje grad, kao najzainteresiranija strana. Praksa u tom pogledu, unatoč istom zakonu RH, ne provodi se jednako u Istarskoj županija i u PGŽ.
Diskusije o obalnoj liniji, neusklađenosti s prostorno planskom dokumentacijom i terminološkoj zavrzlami o nasipavanju i dohranjivanju obale je efemerna za ukupnu problematiku. Naime, da se te nedoumice i razriješe na opće zadovoljstvo, problem ovakvog koncesioniranja i kvalitete Gradske plaže se ne mijenja na bolje (osim ako ne služi opstrukciji natječaja).
Po mojem mišljenju, nekih diskutanata, a i mojih sugovornika, najveća odgovornost i krivica za trenutno stanje koncesioniranja Gradske plaže je na gradskoj upravi, koja nije na vrijeme i kvalitetno odradila svoj dio posla, kojeg je i po zakonu i po logici stvari mogla i trebala obaviti. Upiranje prstom u PGŽ za mogući neželjeni ishod koncesioniranja, samo je pokušaj prikrivanja vlastitih promašaja i nečinjenja”, zaključuje Manestar.
[accordion][acc title=”Kompletno reagiranje”]Crikvenička plaža ili Car je gol
Vođen interesom za zbivanja u rodnom gradu i znatiželjom, došao sam na Zbor građana u vezi koncesioniranja Gradske plaže. Prethodno sam se nastojao informirati, pa sam proučio koncesijsku natječajnu dokumentaciju (ne u detalje), idejni projekt plaže i komunikaciju /prepisku na relaciji Grad Crikvenica – PGŽ. Kao nekoga, tko već duže vrijeme javno i argumentirano sudjeluje u svim relevantnim temama za Crikvenicu (putem društvenih mreža i drugih dostupnih kanala) i pokazao da ima stav i mišljenje, poslije skupa su me mnogi pitali što ja o tome mislim. Moj najkraći odgovor na to pitanje, je da je Zbor građana pokazao i rekao da je “Car gol”.
Sad ću to i argumentirati. Predugi uvodni govori, nažalost bez slikovnih prikaza, nisu ponudili nikakve nove informacije. Najkvalitetnijima mi se čine tri izlaganja: gospođe Milošević, koja je jasno rekla koja je uloga PGŽ u ovom koncesioniranju, profesora Magaša jer je otvorio bitno pitanje, koje se odnosi uglavnom na politiku koncesioniranja i ulogu koju bi Grad Crikvenica trebao u tome odigrati i predsjednika uprave Jadrana gospodina Fabrisa, koji se vrlo jasno i slikovito i svojim izlaganjem još jednom nadovezao na svoju raniju tvrdnju da je Crikvenica uništena destinacija i da ako nešto ne poduzme, propadanje će se nastaviti. Diskusije, koje su izražavale paranoju “a gdje ćemo se mi i naši gosti kupati ako hoteli zauzmu cijelu plažu” i radi li se o nasipanju i dohrani obale, ne smatram relevantnima za problematiku. Čak i zadovoljavajući odgovori na ova pitanja ne bi riješili niti problematiku koncesioniranja niti kvalitetu plaže. Da ponovimo gradivo. Sve materijale potrebne za koncesioniranje i pripremu naručuje, plaća i trebao bi kontrolirati Grad Crikvenica. Ti materijali sadrže sve tehničke i administrativne (suhoparne) podatke, ali bi trebali odražavati viziju, želju i ideju Grada o izgledu, načinu korištenja i očekivanim efektima koncesije za grad Crikvenicu i turističke djelatnike i građane. Grad Crikvenica je u tim podlogama za koncesioniranje mogao propisati i niz dodatnih uvjeta i osigurača, koji će maksimalno garantirati željeni rezultat. Međutim, taj drugi dio nije dobro ili je nikako odrađen, već je to prepušteno županijskoj birokraciji, koja po logici stvari, sigurno nije zainteresirana kao Grad Crikvenica. A i onaj prvi dio je pred dvije godine traljavo odrađen (ili hotimice traljavo), kad je dana kriva lokacijska informacija za raspisivanje koncesije i zbog toga natječaj poništen. Dakle, za Gradsku plažu, biser u turističkoj ponudi Crikvenice, Grad je imao i zakonsku i moralnu obvezu pripremiti vrhunsku dokumentaciju (kvalitetnu i jasnu u svakom segmentu), po svojoj mjeri i prema svim interesima. Županija je tu i po zakonu trebala biti samo provoditelj određene procedure, koja se zove koncesioniranje. Ta podloga za koncesiju sa svim tehničkim, pravnim i financijskim elementima, trebala je biti takva, da je korisnicima te plaže potpuno svejedno tko je koncesionar, jer je tu najbitnija kvaliteta, koju će koncesionar pružiti. Legitimna je i razumljiva želja i nastojanje i gradske uprave i građana, da koncesionar bude “domaći”, jer je to s jedne strane pitanje radnih mjesta i dohodaka, a s druge strane i osjećaja da će se domaći koncesionar više truditi. Iako se to u povijesti nije potpuno dokazalo. Međutim, Grad je traljavo odradio svoj dio posla i sada pokušava svaliti krivicu na županiju, koja pripada drugoj političkoj opciji, pa se očekuju “podvala” u vidu odabira koncesionara, firme netom osnovane, bez temeljnog kapitala i bez referenci u tom poslu. Jedno hipotetski pitanje: što da se na natječaj javila, osim postojećih natjecatelja i neka turska, španjolska ili talijanska firma, koja ima kapital i “know how”?
Ukratko, cijeli postupak bi se mogao jednostavno slikovito prikazati na sljedeći način: netko krene graditi kuću za svoje potrebe, plati sve troškove pripreme, ali prepusti definiranje projektnog zadatka, izradu projekata, ugovaranje i građenje nekom drugom, s kojim usput ne dijeli niti isti svjetonazor. Teško da će biti zadovoljan ishodom tog poduhvata. Konzorcij Jadran i Eko Murvica je brak iz interesa. Jadran ima kapital i kroz dobivanje koncesije nastoji skratiti muke oko dobivanja ekskluzivnih dijelova plaže za svoje hotele i možda povratiti pokoji plažni objekt. Namjera je legitimna i razumljiva, ali ne i bez opasnosti: kako će se Jadran odnositi prema konkurentskim hotelima, koji isto traže svoj ekskluzivni dio plaže. Zbog toga je Grad trebao sagledati sve potrebe ekskluziviteta i ugraditi ih prostorno plansku dokumentaciju i odrediti jasne kriterije za dodjelu takvih dijelova plaže (na primjer broj, zvjezdica i duljina poslovanja u godini) i utvrditi tehničke uvjete za iste. Eko Murvica je gradski monopolist, produžena ruka Grada, s određenim iskustvom i ljudskim i tehničkim resursima za održavanje plaže, ali bez jasne vizije razvoja (da je imala viziju, to je trebalo biti ugrađeno i idejni projekt u vidu projektnog zadatka). Nekoliko riječi o idejnom rješenju sa stručnog arhitektonskog stanovišta Poznato je i mnogo puta u praksi dokazana, da je dobar projekt moguće izraditi samo na temelju dobrog projektnog zadatka i kvalitetnih podloga (tehničkih, pravnih i financijskih). U slučaju Gradske plaže, projekt je formalno dobar (kako tvrde stručne službe Grada). On dakle ima sve žigove, potpise, sve potrebne papire i dokumente. Napravljen je na temelju uvjeta konzervatora, zaštitara spomenika, zaštitara okoliša, zaštitara ptica pjevica i morskih organizama. Prostorni plan je malo zakomplicirao pojmovima nasipanja i dohranjivanja, pa je to ispao za neke kamen smutnje. Međutim, od neke ideje što treba biti Gradska plaža, kome i kako treba koristiti, kako zadovoljiti i hotelijere i iznajmljivače i domaći puk, o tome ni spomena. Poznata je i matematički dokazana činjenica da Crikvenici fali cca 50 posto plažnog prostora za postojeće smještajne kapacitete, ni o tome ni spomena. Po mojem stručnom mišljenju projekt je “otaljan” bez puno udubljivanja i prihvaćanja izazova. Ne vidi se utjecaj arhitekte u smislu oblikovanja i funkcionalnosti prostora. Projekt je se svodi na čiste po(d)morske radove (produljenja betonskih pera, nasipavanje pješčane plaže grotama i izvjesno pomicanje obalne linije (proširenje sunčališta na uštrb mora). Uređenje kopnenog dijela svodi se na prijedlog urbane i plažne opreme, što je u konačnici prilično nebitno. Idejni projekt nudi običnu plažu, kakvu imaju mnogi primorski gradovi, bez atrakcije, bez posebnosti, ali je sve po zakonu. Crikvenica zaslužuje bolje i više. Kakav je kulturološki, tehnički i ugostiteljski iskorak Crikvenica učinila početkom prošlog stoljeća, kada su izgrađena drvena kupališta. Ako uzmemo u obzir tadašnji broj stanovnika, smještajni kapacitet i tehničke mogućnosti, onda je to bila revolucija. Aktualni idejni projekt je čista kontra-revolucija i veliki korak natrag, koji ništa ne unapređuje i ne rješava, samo predstavlja obaveznu figuru, da bi se netko (ma tko to bi) dokopao koncesije i uhljebio svoje i profitirao na činjenici, da manja ponuda plažnog prostora od potreba i potražnje garantira dobru zaradu.
Što je Grad Crikvenica mogao i treba, a nije učinio? Unatoč nelogičnosti da o plažama Crikvenice (kroz davanje koncesije) odlučuje Županija, moglo se i drugačije. To dokazuje slučaj Istarske županije, koja je za sada još uvijek u Hrvatskoj i za koju vrijede isti zakoni kao i za Crikvenicu. Da li gradska vlast koja ima dobre veze u državnoj vlasti može ishoditi i drugačiji tretman? Ja vjerujem da je, ali je to jedna od neučinjenih stvari. Crikvenica u svakom mandatu gradske uprave naručuje i plaća Strateške ili razvojne planove Grada Crikvenice, koje iz mog iskustva dosadašnji gradonačelnici niti uprava ne pročitaju pažljivo. Koliko su oni imali utjecaja na koncepcije razvoja? Malo ili nimalo. Uvijek se nekim stručnim, poznatim firmama ili institucijama povjeravala izrada tih strateških dokumenata, ali u oni uvijek ostali mrtvo slovo na papiru. Niti jedna strategija se nije niti počela provoditi, a kamo li provesti prije izrade nove. Crikvenica može dati izradu planova i strategija nobelovcima i Britanskoj kraljevskoj akademiji, ali ako ne kaže jasno svoju viziju i želju, dokument će biti bezvrijedan. U tim dokumentima, koje uvijek pročitam, ima samo puno općih mjesta i dobrih želja, ali rijetko kada i neki konkretan naputak kako te želje i ostvariti. Zadnja strategija je malo gradsku upravu iznenadila, jer je predvidjela osnivanje akcijskih projekata i grupa (na primjer za uređenje plaža), ali nisam čuo da je netko tamo imenovan ili da takva grupa/odbor djeluje. A trebala je, obzirom na recentna događanja u vezi plaža.
Što je Gradska uprava mogla učiniti, a da bude u skladu sa zakonom? Trebala je izraditi vlastitu strategiju uređenja i načina upravljanja plažama. Trebala je utvrditi stvarne pokazatelje (brojčane) u pogledu odnosa smještajnih kapaciteta po pojedinim dijelovima Grada i kapaciteta plaža sa gravitacionim područjima. Trebala je izvršiti potrebna istraživanja i utvrditi potrebe za veličinama i mogućim pozicijama ekskluzivnih plaža (kako za hotele, tako i za ostale zainteresirane). Odrediti jasne, logične i pravedne (i pravno utemeljene) kriterije za dodjelu pojedinih dijelova plaže, mogućnosti i način uređenja i korištenja. Sagledati i sve ostale potrebe (osim hotela s 4 i 5 zvjezdica): malih iznajmljivača (svi su poznati s adresama i kapacitetima), domicilnog stanovništva pa čak i jednodnevnih turista. Ovakva sveobuhvatna analiza vjerojatno bi pokazala da fali plažni prostor, ali bi i pokazala koje vrste i namjene plaža fale više ili manje. Iz toga se trebala izraditi studija mogućnosti zahvata u prostoru (nasipavanje, izgradnja plutajućih plaža, ispitivanje ostalih tehničkih mogućnosti za uređenje plaža). Moglo se odrediti pravila igre za “ekskluzivne plaže”, što ne znači bilo kakvu zabranu prilaza, već uvjete prilaza i korištenja. Svaka plaža na koju se plaća ulaz je ekskluzivna na neki način. Ako ne platiš, nema ulaza! Samo treba definirati cijene i odgovarajući nivo usluge. Hotel Amabilis, koji ima najekskluzivniju plažu (ali je tako od pamtivijeka iz vremena hotela Jadranka), vjerojatno će za određenu cijenu dopustiti korištenje svoje plaže. Ako to sada nije tako, onda takvo pravilo treba uvesti. Nitko ne dovodi u pitanje ekskluzivitet autocesta i gradskih parkinga, koje treba platiti da bi ih se koristilo, niti spominje ustavna prava na korištenje. Takvim pravilima o ekskluzivnosti (ili bolje upotrijebiti pojam kategorizacije plaže), njihovi nivoima usluga i cijena, riješilo bi se pitanje paranoje „a gdje ćemo se mi kupati“, jer i to treba riješiti kroz pravila uređenja i korištenja plaže. Sve ove aktivnosti mogle su se i trebale odvijati možda i prije 2017. godine, kad je istekla koncesija Eko Murvici na Gradskoj plaži, koja nije istekla neočekivano (ili možda je). Da je gradska uprava u suradnji sa svim relevantnim čimbenicima u gradu (hotelijeri, udruga iznajmljivača, turistička zajednica, mjesni odbori, stručna javnost i drugi, koji su trebali biti okupljeni u Odboru za destinacijski menadžment – koji radi), na vrijeme krenula s ovim aktivnostima, onda je Crikvenica mogla formalno ili neformalno pripremiti željene i potencijalne koncesionare ili organizirati neki drugi oblik poželjnog nositelja koncesije (na primjer dioničko društvo Crikvenička rivijera) i sve to “iskrcati” Županiji, da provede natječaj. Ovako je PGŽ dobio poluproizvod od podloga za koncesiju, pa su sada strahovi od politikanstva možda i opravdani. Na kraju, izvjesno je da ovog ljeta neće biti koncesije na Gradskoj plaži. De li je besmisleno predložiti i očekivati da Grad isfinancira primjereno uređenje postojeće plaže za ovo ljeto (to je i zaslužio), i postupak sa svim potrebnim aktivnostima (od političkih do tehničkih) provede kako treba, pa krene u koncesioniranje? Koncesija od 20 godina ja preduga, da bi se rješenja donosila preko koljena i u korist sitnih interesa. Ja imam i rješenje, koje nije moje ni originalno, ali se koristi u Europi, čijim se mi dijelom barem deklarativno osjećamo. Za očekivati je da će se i hrvatski zakoni mijenjati na bolje, a na Gradu je da bude spreman u pravom trenutku s pravim rješenjima. Darko Manestar dipl.ing.arh. [/acc][/accordion]