Svake godine Römeri ljetuju u Selcu po 15 dana, obavezno s brodom, a imaju svoje rituale od kojih ne odustaju
SELCE Kad netko ljetuje u istom mjestu 42 godine zaslužio je ugodan razgovor, prigodne poklone, dobar ručak i veliko hvala. Sve to dobili su Renate i Werner Römer iz Austrije koji su vjerni Selcu više od četiri desetljeća. Kanili su se domaćini zahvaliti točno na 40. obljetnicu prvog dolaska, no turizam i druženja nisu savršeno funkcionirali protekle dvije godine. Znamo zbog čega.
Supružnici iz Zistersdorfa, mjesta na granici sa Slovačkom, prve dvije godine ljetovali su u kampu u Selcu, a potom su otkrili privatne iznajmljivače Antiće i više za njih nije postojalo pitanje gdje će odsjesti na odmoru. Kod Marije Antić, na Prilazu Slavka Jeličića. Danas su domaćini Dražen i njegova partnerica Vjeročka Lončarić.
Kako su Römeri otkrili Selce?
– Preporučio mi je Selce kolega s posla. Prije smo dolazili tri puta godišnje, sad dođemo jednom po 15 dana.
Već na drugom ljetovanju je Werner shvatio da je godišnji s brodom u Selcu ipak neka druga dimenzija. Na godišnji se ne ide bez broda. Bez obzira što putovanje s prikolicom traje malo duže.
– Od Zistersdorfa do Selca treba mi osam sati s prikolicom, kaže Werner.
Na povratku su Römeri nešto teži.
– Kupim lignje, pršut, ćevape, Jamnicu, vino, Ožujsko, sve to pospremim u auto i u Zistersdorfu napravim hrvatsku večer za mojih 12 zaposlenika, otkrit će Austrijanac koji ima svoju pekaru.
Römeri nisu vjerni samo Selcu i Antićima.
– Svaki dan smo u konobi Riva, kažu austrijski gosti koji su dobili prigodne poklone od direktorice TZ Grada Crikvenice Marijane Biondić i voditeljice marketinga TZ Grada Crikvenice Gordane Jelenović na druženju s naglaskom na veliko hvala za vjernost u konobi Riva.
Austrijski gosti su jako aktivni u obilasku cijelog područja, kroz godine su upoznali svaki kutak Kvarnera i Istre, nacionalne parkove. Nema uvale u okruženju Selca koju nisu istražili svojim gliserom. Vole uvale od Selca prema Novom Vinodolskom te uvale na Krku.
Turisti ne mogu pobjeći pitanju o omiljenom jelu u Hrvatskoj.
– Buzara sigurno. Iako prva buzara nije ostala u dobrom sjećanju. Ne zbog buzare već zbog košulje. Krenuo sam na buzaru, a Marija me pitala: što u bijeloj košulji na buzaru? Nisam shvatio što mi želi reći, ali kad su mi rukavi do lakta bili u bojama buzare, sve sam shvatio. Volimo i hobotnicu, a kad god možemo do punjene paprike, uvijek uživamo, otkrivaju selački Austrijanci.
Predstavnice TZ Grada Crikvenice zanimalo je postoje li eventualni nedostatci, što bi se moglo drugačije posložiti. No, Austrijanci imaju samo riječi hvale, u prvi plan su istaknuli veliku gostoljubivost na koju nailaze svih 40 godina.
Vjerni austrijski gosti pozdravili su se s obećanjem: vidimo za deset godina.