Nije dovoljno samo kulinarsko znanje. Dobar kuhar je vrijedan, discipliniran i njeguje međuljudske odnose, otkrivaju učenik i učitelj čija je suradnja donijela Gabrijelu treće mjesto na kulinarskom festivalu na Braču
CRIKVENICA/NOVI VINODOLSKI Novljanin Gabrijel Kolar, učenik Srednje škole dr. Antuna Barca (smjer kuhar) osvojio je brončanu medalju na 21. Kulinarskom festivalu Biser mora na Braču koji je u organizaciji udruge ŠKMER (Šefovi kuhinje europskih i mediteranskih regija) iz Splita okupio više od 500 sudionika iz 21 države. U broncu učenika trećeg razreda crikveničke škole svoje je znanje utkao i njegov mentor, stručni učitelj kuharstva Marko Pađen. Bračka bronca povod je za razgovor s Gabrijelom i Markom.
Na natjecanju na Braču, najvećem međunarodnom kulinarskom natjecanju u ovom dijelu Europe, Gabrijel je pripremao suncokret raviole s nadjevom od plavog raka i domaćom skutom, umak od plavog raka oplemenjen mascarponeom, mentom i limetom, krambl od inćuna s mariniranim cherry rajčicama na maslinovom ulju, sa smeđim šećerom i koricom naranče. Na meniju je bio i kavijar od morske šparoge, meso morskog ježa. U sve se uklopilo jestivo mediteransko bilje.
Natjecanju u Gabrijelovoj disciplini Pasta Dish trajalo je 40 minuta, a tome treba dodati 15 minuta predpripreme i 15 minuta za čišćenje radne jedinice. I sve je bitno jer možeš napraviti izvrsno jelo, a izgubiti bodove ako nisi očistio kuhinju kako treba.
Uspjeh na Braču nije došao preko noći, niti je plod slučajnosti.
– Puno smo radili, dva mjeseca smo vježbali tri-četiri puta tjedno. Prije i poslije nastave smo se lovili da bi se pripremali za natjecanje. Morali smo raditi i izvan kuhinje. Ronio sam u ožujku da bi nabavio ježeve za Gabrijela. Kao mentor sam najprije morao pripremiti sebe za natjecanje jer najprije moraš pripremiti sebe da bi mogao prenijeti znanje. Zahvalio bi se i Draganu Viskoviću koji nam je pomogao u pripremi svojim komentarima. Hvala i Damnjanu Draganiću koji je došao nekoliko puta u školu i pomogao savjetima. Drago mi je da se plete mreža timskog rada i suradnje. Za školu je bitno da surađuje s hotelima i restoranima, ali smatram da je hotelima i restoranima suradnja sa školom korisna i da treba biti zadovoljstvo.
Gabrijel je već u drugom razredu osnovne škole odlučio da želi postati kuhar.
– Kao mali sam pomagao mami i tati u kuhinji, svidjelo mi se i još tad je pala moja odluka. Rekao sam da želim postati kuhar i oni su me podržali. I danas, podosta godina daleko od tog drugog osnovne, na pragu sam da postanem ono što želim, kuhar. Tu i tamo kuham kući, a kad sam u društvu naravno da moram kuhati. Više-manje priredim roštilj. Kobasice, punjene pljeskavice, miješano meso.
Brončani srednjoškolac nam je otkrio što najviše voli pojesti, a što pripremati.
– Najviše volim peku, steakove i hobotnice, a najviše volim pripremati suncokret raviole koji se rade od tri vrste tijesta, žutog, zelenog od špinata i crnog od sipe. I baš se poklopilo da na natjecanju radim raviole od suncokreta. Samo da napomenem, nema suncokreta u raviolima. Tako se zovu jer liče na suncokrete. Zanimljiva mi je argentinska kuhinja jer volim pripremati steakove.
Školovanje u smjeru kuhar traje tri godine, no Gabrijel planira upisati i četvrtu godinu. Jednog dana, kada završi školovanje, volio bi se okušati u fine diningu, gastronomiji na višem nivou koja podrazumijeva modernije tehnike, atraktivniji meni, a samim time i doživljaj za ljubitelje dobre hrane.
– Kad završim školovanje, vidjet ću kako stoje stvari s ponudama za posao, kaže Gabrijel koji radi s roditeljima na gliserima u luci u Novom Vinodolskom.
Jedna od ideja za bližu budućnost je kao kuhar otići na brod. A kad je riječ o malo daljoj budućnosti, mladić s novljanskih Šćedina mašta o otvaranju svog restorana uz more.
Gabrijel u školskom tjednu ima tri dana nastave i dva dana prakse. Jedan dan je praksa u školi, a drugi dan Gabrijel radi u restoranu Gat. Mentor Pađen ističe da su u školovanju kuhara podjednako važni klasična nastava i praksa.
– U školi se uči osnova, a kad se dođe na praksu primjenjuje se naučeno. Ništa ne ide preko noći, treba izrezati nekoliko stotina kilograma kotleta da bi se svladalo vještinu. Da bi se postao dobar kuhar treba puno raditi i biti discipliniran. Nije u pitanju samo kulinarsko znanje. Treba voditi računa o svemu, bitni su međuljudski odnosi, odnos između kuhara, odnos s konobarima. Ako kuhar radi u hotelu mora graditi odnos s menadžmentom. Kuhar se mora usavršavati cijeli život jer ima jako puno segmenta kuhinje. I još nešto, treba uvijek imati na umu da kuhari najviše rade vikendima i blagdanima, kada su svi drugi slobodni, objašnjava mentor Pađen i dodaje je posljednjih godina porastao interes za kuhare.
– Kuhari su prisutni u medijima, što je utjecalo na popularizaciju zanimanja. I uvjeti rada su se promijenili. Mladi su ti koji mijenjaju profesiju, smatra Pađen.