Povodom Svjetskog dana osoba s Downovim sindromom u eteru Radio Senja gostovala je predsjednica Udruge Novi Korak iz Novog Vinodolskog Edita Kalanj
NOVI VINODOLSKI/SENJ Svjetski je dan osoba s Downovim sindromom – 21. ožujka. Tim povodom u eteru Radio Senja gostovala je predsjednica Udruge Novi Korak iz Novog Vinodolskog Edita Kalanj.
– Udruga Novi korak osnovana je 2014. godine. To je Udruga roditelja djece s poteškoćama i osoba s invaliditetom različitih dijagnoza, ne samo Downovog sindroma. Osnovali smo je mi, roditelji, da bismo pomogli našoj djeci i drugim roditeljima u ostvarivanju prava, širenju informacija o pravima i mogućnostima, poteškoćama s kojima se susrećemo, ali i o ostvarivanju rehabilitacijskih tretmana koji nam nedostaju i svega onoga što nam nedostaje u sustavu i društvu, rekla je Edita Kalanj, dodajući kako udruga broji 40-50 članova, djece i roditelja.
Edita je aktivna u radu više sličnih udruga u Crikvenici i Rijeci.
– Živim u Crikvenici. Moja Lucija ima Down sindrom, rođena je pred skoro 20 godina. Uključili smo se gdje god smo mogli vrlo rano. Lucija nije imala niti godinu dana kada smo krenuli u Rijeku gdje se pokretala udruga za Down sindrom. Tada nije postojala udruga u Novom. U Crikvenici postoji udruga koja jako lijepo radi za djecu s teškoćama i osobe s invaliditetom, kroz razne aktivnosti i terapije, istaknula je Kalanj.
Nije slučajnost da se Svjetski dan osoba s Down sindromom obilježava na prvi dan proljeća.
– Nije slučajno, ima simbolike. Lijepo je što se Dan osoba s Down sindromom poklapa s prvim danom proljeća, kada se sve budi, sunce jače ,grije našu djecu koju i zovu djecom sunca zbog njihove topline, vedrine i nasmijanih lica. Ali simbolika je i u brojkama jer je Down sindrom jedna kromosomska aberacija, kromosomski poremećaj na 21. kromosomu, kazala je predsjednica udruge Novi korak uz poruku da djecu s Down sindromom ne treba izolirati iz društva, obrazovanja, edukacije, zapošljavanja.
Posljednjih godina ipak je napravljen pomak u odgojno-obrazovnom području za djecu i mlade s Down sindromom, integracija u društvo je bolja, ima i zaposlenih. Iako ide sporo, vidljiv je napredak.
– Već je postalo normalno da djeca nemaju većih problema pri upisima u redovne vrtiće, pri upisima i integraciji u škole. Sada se sve više počinje pričati i o samostalnom življenju i o zapošljavanju osoba s Down sindromom i ostalim intelektualnim teškoćama. Ide naprijed, ali polako jer je naše zakonodavstvo nefleksibilno.
Osobe s Down sindromom žele raditi, žele pomoći društvu, živjeti i biti ravnopravni članovi zajednice i društva, doprinositi svojim radom cijelom društvu i zajednici, što jako utječe na njihovo samopouzdanje i njihovo dobro raspoloženje, objašnjava Edita Kalanj.