Klub iz Omišlja vratio nas je u nogometni vremeplov, koji počinje u vremenima kad se nogomet igrao na mjestu današnjeg aerodroma
OMIŠALJ Premijerno izdanje Plavo-zelenog finala održano je u Omišlju. Domaćin je bio OŠK Omišalj koji je utakmicu uklopio u obilježavanje 90 godina kluba. Priča o povijesti kluba nije samo priča o povijesti nogometa, to je priča o povijesti Omišlja, priča o ljudima koji su gradili klub. Prošećimo i mi omišaljskim nogometnim vremeplovom.
1931. – 1950. godine
Početkom tridesetih godina prošlog stoljeća obilježava se ponovni uzlet nogometa u županiji. Osnivanje Međuklupskog odbora koji je kasnije prerastao u Sušački nogometni savez, omogućilo je organizirane oglede klubova te iniciralo njihovo registriranje u Nogmetnom savezu. Upravo potaknuti takvim događanjima, Omišljani osnivaju svoj Nogometni sportski klub- NK OŠK 1931. godine. Klub se ogledao s nogometašima Kraljevice, Bakra, Jadrana (Kostrena), Sloge (Hreljin), Viteza (Škrljevo), Jedinstva (Krasica) i Praputnjaka. Okupljeni oko trenera, i jednog od osnivača kluba, Antona Albanežea Gilera počinju sa natjecanjima u ligi po grupama. Prvo nogometno igralište NK OŠK-a bilo je mjestu današnjeg aerodroma u Pušći (naslovna fotografija). Zanimljivo je da se do prvog igrališta dolazilo vrlo teško prihodnim kamenim kolnim putem. Utakmice su se održavale ljeti, za vrijeme ljetnih praznika. Oškovci su prije svake utakmice morali očistiti i pokositi teren, te napraviti golove i omeđiti teren kamenčićima jer su inače na tim terenima Omišljani čuvali stoku. Prije su Omišljani, a posebno Omišljanke, u velikom broju pratili utakmice koje su se uvijek igrale nedjeljom.
Generacija uoči Drugog svjetskog rata igrala je u dresovima. Nakon 1945. Oškovci su najprije igrali u mornarskim majicama, a tek kasnije su se nabavili dresovi. U tadašnje vrijeme tenisice su bile prava rijetkost pa su igrači igrali u cipelama. Prvu i jedinu loptu u Omišlju nakon rata imao je imao Nikola Jedrlinić. Njegov brat, Josip Jedrlinić Jožef zamolio je oca u Americi da mu pošalje loptu. No, nije sve pošlo glatko. Prva loptu koju je otac iz Amerike poslao bila lopta za američki nogomet, a druga za košarku. Zanimljivo je da je Jožef kasnije uspio na Omladinskom igralištu u Rijeci košarkašku loptu zamijeniti za čak dvije nogometne lopte.
Najstariji Oškovac je Anton Albaneže Toto. Počeo je igrati u vrijeme talijanske okupacije, oko 1941. godine. Kao mali je pratio prvu generaciju Oška na utakmicama protiv Orijenta, koji je u to vrijeme bio vodeći klub u Primorju. Zanimljivo je također da su tada ljeti za Ošk igrali i Beograđani koji su u to vrijeme dolazili na ljetovanje u Omišalj. Sjeća se Toto kako je na blagdan sv. Josipa OŠK uvijek igrao na Vozu protiv Kraljevice. Uvijek su gubili na tim utakmicama, jer su za Kraljevicu igrali oficiri i podoficiri. Valja spomenuti i duge Oškovce koji su pisali povijest. To su Tomo Veljačić Bajo, Nikola Malatestinić Stačunar, Vlado Prpić, Josip Jedrlinić Jožef, Ive Ilijić Lucin…
1955. – 1970. godine
U doba kada se veliki broj Omišljana iselio u Ameriku, Omišalj je brojao 700 stanovnika. U to doba NK OŠK je imao kratku stanku. S obzirom na malobrojnost, tadašnja generacija igrača do polovice šezdesetih igra za NK Krk te čini pola krčke momčadi. Kontinuitet u Omišlju nastavlja se kroz mali nogomet. Igralo se protiv ekipa iz Ljubljane, Vinkovaca i Zrenjanina u kojima su igrali neka od najpoznatijih imena tadašnjeg nogometa.
Anton Bortulić Tonček sjeća se kako su igrali mali nogomet gdje god su stigli, napucavajući krpenjaču. Nikad se nije moglo okupiti cijelu ekipu pa bi često i vozač traktora koji ih je vozio na utakmice morao odigrati utakmicu jer ih nije bilo dovoljno. Nogomet je od pamtivijeka bio popularan. U to doba čak je i pop dolazio na utakmice, navodi Tonček.
1970. – 2006. godine
U ovo doba većina Omišljana igrala je za druge klubove, ponajviše za NK Krk. Jedino su na malonogometnim turnirima i kupovima uvijek igrali kao OŠK. Važna godina za klub je 1980., kada je Socijalističko sportsko društvo Omišalj s predsjednikom Petrom Grgićem imenovalo radnu grupu za registraciju kluba NK Omišalj te za izgradnju nogometnog igrališta. Dvije godine kasnije svečano je otvoreno igralište na Pušći. Prvu nogometnu utakmicu Oškovci su odigrali protiv NK Orijenta. Prvi predsjednik kluba bio je Tomo Šparožić Tošo. Njega 1984. godine nasljeđuje Josip Toić koji je tu dužnost obnašao do 1990. godine. Igrače je prvih godinu dana trenirao Anton Kraljić Toto. Paralelno sa seniorima, osnovan je i omladinski pogon.
Prva godina za Oškovce bila je neuspješna. Završili su na dnu tablice sa skromnih 15 bodova. Dolaskom novog trenera sve se promijenilo. Predrag Stilinović je nakon dvije sezone igranja u Primorskoj ligi klub doveo na čelo tablice. Od sljedeće sezone 1984/85. OŠK igra u višoj Regionalnoj ligi. S višom ligom dolaze i sponzori. Hoteli Omišalj i Brodokomerc koji je pratio klub do 1990. godine. Okosnicu kluba oduvijek su činili domaći igrači. Najposjećenija utakmica tih godina bio je susret protiv Hreljina u sezoni 1985/86., kada je na Pušći prodano više od čak 400 ulaznica.
2006. – 2011. godine
U svibnju 2006. godine ponovno dolazi do aktiviranja kluba. Za predsjednika je jednoglasno izabran Nikola Turčić Mikić s dopredsjednikom Antonom Spicijarićem i tajnikom kluba Slavkom Patekarom. Klub počinje s radom uz sad već poznati slogan “Za nas, za djecu, za mlade” s jasnim ciljem okupljanja što većeg broja djece i mladih u sportskom duhu. Prva postava igrača u 2. županijskoj ligi broji 15 seniora, 10 juniora i 15 ponira. Godine 2006. puno se ulaže u glavno igralište i u izgradnju dvaju pomoćnih igrališta. Tvrtka GPP Mikić uložila je znatna sredstva u obnovu i održavanje glavnog i dvaju pomoćna terena. Godine 2010. izgrađene nove klupske prostorije i prostori za sastanke, svlačionice za igrače i
suce. Otvoren je i restoran Korner s popularnom ponudom za sve posjetitelje. Za ponovno aktiviranje NK OŠK-a najzaslužniji je uvijek prisutni Tomo Sparožić Tošo kojem se treba zahvaliti za novi uzlet kluba. Jedan od najvažnijih ljudi u klubu je Nikola Turčić Mikić. Čovjek koji je 2006. godine vrlo odgovorno prihvatio odgovornu funkciju predsjednika uprave NK OŠK. Kao i u svemu što je radio, vjerovao je u veliki potencijal kluba, vjerovao je da uspjeh isključivo dolazi zalaganjem i radom. Nikola Turčić Mikić imao je ideju i viziju, uložio je velika sredstva u NK OŠK. Omogućio je bolje uvjete rada, a najveću pozornost posvetio je djeci i mladima. Živio je za OŠK. Nakon njegove smrti 2019. godine, klub je nastavio graditi njegov sin Nikola Turčić. U klub je stigla nova energija, koja će uz očuvanje tradicionalnih vrijednosti, kako sportskih tako i ljudskih, NK OŠK zasigurno vinuti u uspješno razdoblje.
