Crikvenički branitelj dio monografije o Planinskoj satniji Velebit

U Zagrebu je predstavljena monografija dragovoljačke satnije sastavljene od alpinista, speleologa, planinara i gorskih spasioca. Na predstavljanju je bio i Crikveničanin Dragan Pelić Fixa

Zagreb – Predstavljena je monografija “Planinska satnija Velebit” koja priča o jednoj od najzanimljivijih postrojbi u Domovinskom ratu. Monografija koju je napisao povjesničar Tomislav Šulj predstavljena je u Hrvatskom državnom arhivu povodom 28. obljetnice Planinske satnije Velebit, postrojbe koju je zbog svoje posebnosti teško usporediti s bilo kojom hrvatskom ratnom postrojbom. S druge strane, o Planinskoj satniji se vrlo malo zna iako bi se svi trebali nakloniti alpinistima, speleolozima, planinarima i gorskim spasiocima koji su se dragovoljno uključili u obranu Hrvatske i prvi branili Velebit od velikosrpske agresije, iako u startu nisu imali vojna znanja. Knjiga će se objaviti i na engleskom jeziku.

Satnija je imala i jednog pripadnika iz Hrvatskog primorja, Crikveničanina Dragana Pelića Fixu. Nije bilo šanse da propusti promociju monografije i novi susret sa suborcima s Velebita. Mislio sam da ćemo se naći mi iz postrojbe, no kad sam došao na promociju, kad sam vidio tko je sve došao, koliko ljudi iz drugih postrojbi, ostao sam impresioniran i počašćen kao pripadnik jedne male satnije, ispričao nam je Fixa.

Fixa se prije nekoliko mjeseci, prigodom snimanja filma o heroju Damiru Tomljanoviću Gavranu, za naš portal prisjetio ratnog puta na Velebitu. Početkom Domovinskog rata javio u policiju, no srce ga je vuklo na Velebit.

“Samo sam jednog dana rekao: Dečki, ja moram na Velebit, s mojim alpinistima. I otišao. Držali smo položaje od Badnja do Svetog Brda. Stao je najžešći rat i raspustili su nas, no s akcijom Maslenica opet smo aktivirani na Južnom Velebitu, gdje sam proveo 1993. i 1994. godinu. S nama je na Velebitu bila specijalna policija, 112. zadarska, lokalna domobranska, policajci iz Lovinca… Naš posao je bila logistika i izviđanje. Odrađivali smo puno posla oko logistike. Uvjeti su bili brutalni, pogotovo po zimi. Naši vojnici su bili dečki koji nisu bili opremljeni i pripremljeni za zimu, a nama je to bila normalna stvar. Imali smo iskustva s visokih planina, krša. Te vještine su dobro došle dečkima iz ravnice i šume. Bili smo im instruktori, učili ih osnovama alpinizma. Bavili smo se „njuškanjem”, otkrivanjem neprijateljskih položaja, navođenjem vatre”, prisjetio se Pelić.