Selčanin sa Sveučilišta u Zadru dr. Robert Lončarić ponudio je zanimljivo predavanje o klimi u sklopu Noći muzeja
CRIKVENICA Noć muzeja u Crikvenici ponudila je predavanje o klimi crikveničkog kraja. Selčanin sa Sveučilišta u Zadru dr. Robert Lončarić u jednom školskom satu otkrio je niz zanimljivosti vezanih uz klimu Crikvenice. Predavanje u Muzeju Grada Crikvenice tematski se naslanja na aktualnu izložbu “Malo o vremenu i klimi” crikveničkog muzeja. Inače predavanja znanstvenika nisu magnet za širu publiku pa je ugodno iznenadio interes Crikveničana. Tražila se stolica više. 
Dr. Lončarić je u uvodu istaknuo da Crikvenica ima sreću što postoji dugi niz podataka o vremenu i klimi. Egzaktni pokazatelji koji se kontinuirano skupljaju već 130 godina veliko su bogatstvo. Vodilja predavanja su klimatske promjene. No, za razliku od običnih zaljubljenika i “stručnjaka” za vrijeme i klimu, znanstvenici su oprezniji i umjesto dojmova nude podatke. A podaci kažu da je, usprkos kontinuiranom evidentnom zatopljenju, Crikvenica temperaturni maksimum doživjela prije 97 godina. Na crikveničkoj postaji je rekordnih 39 stupnjeva izmjereno još 1928. godine. Prošlo je vremena i od hrvatskog maksimuma. Pamte se 43 stupnja u Pločama 1981. godine.
Samo godinu dana nakon maksimuma, Crikvenica je proživjela minimum. I površni poznavatelji vremenskih (ne)prilika znaju za sibirsku 1929. godinu. U Crikvenici je termometar pokazivao -14 stupnjeva. Hrvatski rekordni minus zabilježen je 2003. godine u Gračacu, kada je izmjereno -34,6 stupnjeva.
Dr. Lončarić je objasnio da planine Gorskog kotara, Velebit i Učka definiraju klimu Crikvenice i Kvarnera. Uski prostor karakteriziraju nagli prijelazi klime, od mediteranske do planinske. Mnogi su vjerojatno na predavanju prvi put čuli da Dinaridima trebamo napraviti spomenik velik poput Dinarida. Da ih nema, Crikvenica i okruženje bi imali klimu poput New Yorka koji se otprilike nalazi na istoj zemljopisnoj dužini. Znamo da je obilan snijeg karakteristika New Yorka. Tako bi bilo i u Crikvenici i širem susjedstvu Dinaridi ne sprečavaju prodor hladnog zraka s istoka.
Iako je Crikvenica često pošteđena kiše, ipak spada u kišovitija područja u Hrvatskoj jer se nalazi u blizini Gorskog kotara koji je najkišovitije područje u Lijepoj Našoj. Maksimalna dnevna količina kiše u Crikvenici je izmjerena 1987. godine. Palo je 315 milimetara kiše, što je četvrtina prosječne godišnje količine padalina. Rujan, listopad i studeni su najkišovitiji crikvenički mjeseci. Najveću mogućnost za ekstreme nosi rujan, kada se naglo sudara topli i hladni zrak. Češće su zimske suše i ljetne fenske bure koje uzrokuju besane noći zbog visokih temperatura.
Dr. Lončarić je objasnio da se olako govori o promjeni klime. Primjerenije bi bilo koristiti termin klimatološki trendovi. Naime, o promjeni klime može se govoriti na temelju podataka iz dva klimatološka razdoblja, a tu se radi o 60 godina. No, očito je da nam je sve toplije. U klimatološkom razdoblju od 1960. do 1990. godine prosječna godišnja temperatura u Crikvenici kretala se od 13,2 do 14,7 stupnjeva. Danas se penjemo prema 17 stupnjeva. Nekad smo u Crikvenici imali 10 do 15 vrućih dana (preko 30 stupnjeva) godišnje. Danas smo na više od 50 dana na plus 30. Nije na mukama samo Crikvenica. Lani je Zagreb već u ožujku dohvatio 30 stupnjeva. Šezdesetih godina bilježilo se u Crikvenici 57 dana s temperaturama ispod nule. Danas su minusi na obali vijest za naslovnice.
Turistička Crikvenica često se hvali mediteranskom klimom. No, bez pokrića, primjećuje dr. Lončarić. Crikvenica nema pravu mediteransku klimu jer takvu klimu karakteriziraju ljetne suše. Kako Crikvenica nema ljetne suše, može se reći da ima submediteransku klimu. Mediteranskom klimom mogu se pohvaliti Zadar ili Lošinj. No, kako se klima mijenja i kako je ljeti sve manje padalina, Crikvenica bi mogla jednog dana zakoračiti u mediteransku klimu.