Dance Queen: Za četvero trenera koji rade s 230 djece nema potpore

Nemamo pravo na potpore. Zaboravljeni smo. Državne potpore su pokrenute kako bi se sačuvala radna mjesta. Zašto su naša radna mjesta manje vrijedna od drugih, pita se trenerica Marija Španja

KRALJEVICA Nema sumnje da će korona kriza ostaviti posljedice na budžete. Razne vrsta potpora sigurno će ublažiti udar na egzistenciju. Kao i uvijek, najbolje će proći najglasniji. Što je s onima koji su ostali negdje u vakuumu, zaboravljeni, a nisu derali glasnice optužujući sve odreda za nerazumijevanje i ignoriranje.
Među zaboravljenima su plesne udruge. Netko će odmahnuti rukom i zaključiti da u trenucima krize ples nije prioritet. No, vjerojatno ne razmišljaju da je ples nekima kruh. U Hrvatskoj djeluje velik broj plesnih klubova, sa tisućama plesača. Uglavnom mlađe dobi. O maloj vojsci plesača brinu brojni zaposlenici plesnih klubova koji uglavnom funkcioniraju kao udruge i žive od plesa.

Plesni klubovi na rubu su egzistencije. Među njima i Dance Queen iz Kraljevice koji je kroz 14 godina postao sinonim za kvalitetan rad. Moglo bi se reći da je Dance Queen postao institucija Kraljevice, ali i Hrvatskog primorja, obzirom da 230 plesača stiže iz Kraljevice, Crikvenice, Omišlja, Krka, Rijeke…
“Rekla bi da je situacija izuzetno zabrinjavajuća. Ne možemo raditi, stožer Civilne zaštite još ne spominje plesne klubove u kontekstu popuštanja mjera. I da stignu upute, bojim se da će biti nemoguće funkcionirati po uputama koje nalažu distancu. Stiže nam ljeto, kraj sezone, neće biti treninga, neće biti članarine od koje živi naših četvero trenera, a neće biti niti natjecanja koja nam donose prihode. Nemamo pravo na potpore. Zaboravljeni smo. Državne potpore su pokrenute kako bi se sačuvala radna mjesta. Pitam se zašto su naša radna mjesta manje vrijedna od drugih radnih mjesta. Ne znam kako ćemo preživjeti do rujna, kad bi trebala krenuti nova sezona. No, pitanje je hoće li i na jesen krenuti. Osim toga, dio roditelja ostao je bez primanja i njihovi su statusi neizvjesni.
Naše kolege imaju po 28 godina staža u svojim udrugama. Morali su davati otkaze i pravac biro. Uspjet ćemo se nekako zatvoriti do kraja lipnja, a poslije… Bojim se”, kaže trenerica Dance Queena Marija Španja.

Problem plesa je što pleše između kulture i sporta. Da su priključeni sportu, kao u susjednim državama, sportske potpore sačuvale bi plesače. Kroz sport bi se lakše funkcioniralo, vjeruje Španja.
“Sportaši prve i druge kategorije kreću s radom, mi ne. Na međunarodnim natjecanjima ogledamo se sa plesačima koji su u svojim državama kategorizirani kao sportaši. Dakle, na sljedećim natjecanjima ćemo biti hendikepirani jer nećemo imati treninge. Dugoročno moramo riješiti status plesa: kultura ili sport. Ples je jedno i drugo, na žalost zaboravili su nas u obje opcije. No, najprije se moramo ujediniti, koreografi, učitelji plesa i rekreativni plesači. Postoji inicijativa. Već smo na neki način i krenuli pod sloganom “Nismo građani drugog reda”, osnovali smo na Facebooku grupu potpore “Plesna inicijativa” i imamo 600 članova”, kaže trenerica Španja.