Prosječno treniram četiri sata dnevno, no ovisi o danu, nekad se trenira i šest sati, kaže Barac
BRIBIR Gabriel Barac sportski je ponos Bribira i Vinodola. Kad iz jedne male sredine poput Bribira iznikne državni prvak, to je već priča koja nadilazi sportske okvire. Sezonu je član riječkog Triatlon kluba Rival zaokružio titulom državnog prvaka u sprint triatlonu. Iza svake titula krije se puno odricanja. O uspjesima, treninzima i planovima Gabriel Barac otkrio je u listu Vinodolske općine Glasu Vinodola
Kako je uopće Gabriel ušao u svijet triatlona?
– Oduvijek se bavim sportom. U osnovnoj školi igrao sam rukomet i kratko vrijeme košarku. Kako su ti sportovi nezamislivi bez trčanja, nekako sam zavolio trčanje. Osim toga, cijela obitelj je u sportu, tata, mama, stric, prava sportska obitelj. Najprije sam trčao, a kako je tata otkrio triatlon, tako sam i ja krenuo njegovim stopama u sedmom razredu osnovne škole. Iza mene je već sedam godina bavljenja triatlonom.
Kad ste shvatili da će stići ozbiljni sportski rezultati?
– Trčanje mi je oduvijek dobro išlo. Kad sam krenuo s nastupima na natjecanjima, rezultati su pokazali da imam potencijala, osvajao sam prva mjesta. Zagrizao sam malo jače i uz godine dosta treninga došao do današnjih uspjeha.
Uspjesi ne stižu sami od sebe. Koliko je treninga potrebno da bi se postalo prvak Hrvatske?
– Treninzi su svakodnevni. Treba trenirati sva tri sporta podjednako. Mogu se trenirati zasebno, a nekad na treningu kombiniram sportove. Triatlon je zanimljiv baš zato jer su u igri tri sporta. Ako samo plivam, onda plivam ujutro i opet poslijepodne. A u triatlonu je promjena sportova osvježenje. Iako je triatlon jedan od težih sportova, jedan je od najzanimljivijih sportova. Prosječno treniram četiri sata dnevno, no ovisi o danu, nekad se trenira i šest sati.
Što najbolje ide od triatlona?
– Trčanje, najranije sam krenuo, najviše uživam u trčanju. Plivanje je nekako najlošije jer sam najkasnije krenuo plivati, ali i zato jer je bazen u Rijeci, a ja sam živio u Bribiru. Svakodnevno putovanje nije bilo moguće, no trudili smo se ići u Rijeku na plivanje. Na putu do bazena i na povratku s bazena, učio bi u automobilu.
Učenje nije bilo uzalud.
– Nije. Upisao sam Fakultet za fiziku i uspješno krenuo, dao sam sve ispite na prvoj godini, bez obzira na trening obveze i bavljenje sportom na vrlo visokoj razini.
Gdje se se sve trenira triatlon?
– Ljeti plivam i na moru jer se naše utrku odvijaju u morima i jezerima. Ipak je razlika bazen i otvorena voda. Biciklizam treniram po Rijeci, a trčim na stadionu Kantrida ili po cesti.
Koje je razlika između sprint triatlona i klasičnog, olimpijskog triatlona?
– Razlika je u distancama, olimpijski triatlon ima duplo duže dionice, kilometar i pol plivanja, 40 kilometara bicikla i deset kilometara tračanja. Još se nisam okušao u olimpijskom triatlonu, još sam na kraćim udaljenostima. Ove godine sam još junior, a to je dob do 19 godina, a sljedeće godine ulazim u stariju kategoriju pa ću probati kako mi ide olimpijska distanca.
Koji su najveći uspjesi u karijeri?
– Sigurno je najznačajnije prvo mjesto na europskom juniorskom kupu u Litvi. Drugi najveći uspjeh je treće mjesto na istom natjecanju u Moldaviji. Oba uspjeha su stigla ove godine. Lani sam u Zagrebu postao prvak Balkana. Trostruki sam državni prvak u sprint triatlonu.
Koliko se sportaša uopće bavi triatlonom?
– Natjecatelji mog Triatlon kluba Rival iz Rijeke postižu zapažene rezultate. Osim našeg kluba na riječkom području djeluju klubovi Triton i Matulji. Postoji interes za triatlonom, naravno nije kao za nogomet ili rukomet, ali nadam se da će ljudi sve više otkrivati sport koji je sigurno atraktivan i zanimljiv. Tri discipline zvuče teško, ali uz podršku kluba i ljudi koji treniraju oko tebe, sve se može složiti.
Slobodnog vremena nema puno?
– Još od srednje škole sam u Rijeci. Puno bi se vremena izgubilo na vožnju na relaciji Bribir – Rijeka. Doma je uvijek najljepše, tamo je obitelj, tamo su prijatelji iz osnovne škole. U slobodno vrijeme volim se naći s prijateljima, volim svirati gitaru.
Što bi kao sportaš volio vidjeti od sportske infrastrukture u Bribiru, Vinodolu, crikveničko-vinodolskom kraju?
– Crikvenica ima stadion, ali to nije pravi stadion s krugom od 400 metara već s čudnom distancom od 270 metara što onemogućava organiziranje službenih natjecanja. A staza nema niti tartan. Bazen u Crikvenici bi bio spas za sve koji se žele naviti sportom. U Crikvenici se održava najstariji plivački maraton u Hrvatskoj, interes za plivanje velik, a kad bi imali pravi bazen, vjerujem da bi bilo više interesa za plivanje, ali i za triatlon.
Kakvi su planovi prvaka Hrvatske u sprint triatlonu?
– Ulazim u seniore. To je velik skok jer su triatlonci stariji od 19 godina najmoćnija godišta. Bit će izazovno, ali spremam se, trudit ću se da čim bolje odradim prvu godinu. Dolazi moje vrijeme. Dugoročno se nadam da ću nastupiti na najvećem sportskom natjecanju na svijetu, da ću na olimpijskim igrama predstavljati Hrvatsku, Rijeku i Bribir. To bi bio izvanredan uspjeh.