Prije 15 godina vidjela sam crvenkapu, zaljubila se na prvi pogled i umjetnički razvila priču koja je posjetila Dubrovnik, Otočac, Hercegovinu, Sisak, mjesta vezana s uskocima, priča senjska umjetnica Marija Zudenigo
SENJ Projekt Crvenkapa – tragom senjskih uskoka, nastavlja se na zadovoljstvo autorice projekta, senjske umjetnice Marije Zudenigo i svih koji su u projektu sudjelovali ili se upoznali s njime. Radi se o višegodišnjem interdisciplinarnom projektu kulturne i kreativne industrije. Cilj mu je očuvanje, predstavljanje i brendiranje nacionalne kulturne baštine, a Marija svojim zanimljivim projektima promovira i predstavlja svoj Senj. Na pitanje kako je nastao projekt Crvenkapa, Marija odgovara:
„Prije 14 – 15 godina došla sam u tvrđavu Nehaj i ugledala crvenkapu, to je ono kad se zaljubiš na prvi pogled, i onda se dogodila ta priča. To je ono što je u pozadini, dalje se razvija story telling, kako bismo mi danas rekli na našem hrvatskom jeziku, šali se Marija.
O kapi Crvenkapi ima malo stručnih elaborata. Neke studije govore kako senjska Crvenkapa vuče korijen iz ilirske nošnje.
„Cijeli mediteranski bazen ima tu crvenkapu, najbliže nam je ona u Gackoj, gačanska kapa, koja direktno vuče vezu od Ilira i Japoda. Vidimo da je interpretacija tih crvenkapa duž cijelog našeg Jadrana prisutna kao dio etno nošnje određenih postrojbi, onda možemo reći da one sve jesu povukle tu japodsku priču u sebe. Crvenkapa bi uskoro mogla i put Klisa.
Projekt šivanja najveće uskočke kape crvenkape putuje po mjestima u kojima postoji veza uskoka s tim krajevima. Crvenkapa je tako bila u Ljubuškom, iz kojeg su uskoci bježali i napuštali svoje domove koje su im zauzeli Turci. Domaćin u Ljubuškom bila im je Udruga mladih Agape. Ostvarena je prekrasna suradnja, a sudjelovali su svi vrtići iz cijele Hercegovine, dok su poseban čar cijelom programu dale Dream Team Babe, žene u životnoj dobi od preko sedamdeset godina, čuvarice baštine, što kroz pjesmu, što kroz tkanje, što kroz čuvanje dragocjenih materijala.
U Otočcu se također dogodio niz dobrih stvari, nastavlja svoju priču Marija. To je bila prva destinacija u koju su uskoci došli nakon protjerivanja 1617./18.. godine, a domaćin je bio opet netko tko čuva baštinu, a to je udruga Baštinice. Sljedeći grad u koji je projekt putovao je Sisak, gdje je poveznica zadnja obrana od Turaka, bitka kod Siska, u kojoj je sudjelovao naš Ivan Vlatković. Uslijedio je posjet Dubrovniku.
„Dubrovnik je odreagirao prekrasno. Dočekala nas je Udruga mladih, umjetnička škola Luke Sorkočevića, poznati fotografi, umjetnici, dizajneri, djeca, mladi, svi su nam došli,“ veseli se Marija i dodaje.
„Poruke koje se ispisuju na veliko crveno platno nikada nisu unaprijed zadane, nikada se ne kaže što treba napisati, ali zanimljivo je da su to uvijek poruke ljubavi, i još zanimljivije je da to mladi napišu”.
Autorica kaže kako projekt vodi nju, a ne ona njega.
„Kad jednom uđete u tu konstelaciju imate osjećaj da vas vodi dalje. Primjerice, u Dubrovniku nismo znali tko će sudjelovati, znamo koga smo pozvali, a onda iznenada dođe još netko. Pitala sam tko je napravio Crvenkapu. Pojave se odjednom dvije gospođe iz udruge Deša, koja je proizašla iz Domovinskog rata, udovice naših branitelja, rastegnu platno i počnu svoj konavoski vez. Sjećam se, bio je prekrasan, sunčan dan za boravka u Dubrovniku, a onda u jednom trenutku doista zapuhnu reful, svi podigosmo glave s crvenog platna i rekosmo, pa to nas uskoci pozdravljaju“, kaže s osmijehom senjska umjetnica.
Crvenkapa će i dalje povezivati hrvatske krajeve, a i šire. Marija dodaje kako će projekt živjeti, kako će sam odrediti kad mu je dosta.
Od Marije saznajemo još jednu zanimljivost. Uskoro će simpozij o Vjenceslavu Novaku u Senju, a upravo Marijina prabaka je sestra Vjenceslava Novaka.
„To je uvijek bilo nekako skriveno u meni, ali sad se volim pohvaliti time, iskreno će umjetnica.
Marija se prisjeća prošlogodišnjeg, Crvenkapinog ljeta u Senju. Ispred svoje galerije na Velikoj placi, Marija i njezin suprug Ante, imali su izloženog uskoka, umjetnički rad koji je budio interes i domaćih i stranih gostiju.
„Meni je bitno jedan dio priče koju radim iskomunicirati s posjetiteljima. Došli su turisti, slikali se s našim uskokom, putem Instagrama i Hashtaga ostavljali i isto tako pronalazili svoje fotografije te je tako stvorena i naša virtualna uskočka postrojba. Neću odavati puno detalja o ovoj godini, ali priča ide ponovo od crvenkape i naših posjetitelja koje želimo uvesti u tu priču.