Izložba autorice Slavke Pavić otvara se sutra (utorak) u 19 sati
CRIKVENICA Centar za kulturu Dr. Ivan Kostrenčić poziva na otvorenje izložbe “Voljeti ljude i fotografiju” autorice Slavke Pavić. Otvaranje je zakazano sutra (utorak, 4. listopada) u 19 sati u Gradskoj galeriji Crikvenica. Centar za kulturu zahvaljuje Galeriji Kranjčar na suradnji i posudbi izložbe Slavke Pavić. Otvaranju izložbe prisustvovat će autorica Slavka Pavić koja je sudjelovala na više od 300 skupnih i održala tridesetak samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnica je više od 90 različitih nagrada i priznanja, a radovi joj se nalaze u Zbirci hrvatske fotografije Fotokluba Zagreb, Muzeju za umjetnost i obrt, Muzeju grada Zagreba, Muzeju suvremene umjetnosti, Etnografskom muzeju u Zagrebu te u brojnim privatnim zbirkama.
Izložba se može razgledati do 31. listopada.
Kako ukratko predstaviti ovu sjajnu autoricu iznimne stvaralačke i životne energije, rođenu 1927. godine u Jajcu? Citatom Mladena Lučića, kustosa koji će otvoriti izložbu u Crikvenici.
“Slavka Pavić u svojem je opusu dotakla gotovo sve teme koje su svojstvene većini fotografa od sredine proteklog stoljeća do danas, tako da se okušala u portretu, mrtvoj prirodi, pejsažu, gradskim vedutama, eksperimentalnoj, socijalnoj, etnografskoj i turističkoj fotografiji, ali u svim njenim radovima vidljiv je jasan autorski pečat njene specifične poetike. Realizirala je niz fotografija u kojima je iskazala izvanserijski smisao za opažanje detalja i cjeline, bez kojih bi povijest hrvatske fotografije bila nezamisliva, ali najbitnije je da se iz njezinih fotografija zrcali njezina ličnost, njezin skroman, slobodan i vedar duh, ljudska toplina i empatija kojom odiše. Čitav je život bila samozatajna, tiha i diskretna te nije nikad težila ikakvom isticanju i samodopadnosti, a svoj je rad najčešće posvećivala zajednici. Možda o njenoj autorskoj osobnosti, odnosno njenoj vještini i duhu najbolje govori sjajno kadrirana fotografija upečatljive atmosfere Snježni dan I iz 1954. godine. Slavka na njoj hvata lom svjetlosti koji obasjava grupicu žena što se kreću sjenovitom ulicom, a jedna od njih zastala je ispred izloga radnje iznad kojeg stoji pismoslikarski natpis Fotoamater. Teško da bi amater takvu fotografiju mogao snimiti, međutim Slavka tim činom svjesno radi autoironijski odmak, ali ujedno piše osobni testament da fotografiju treba voljeti. Slavka voli fotografiju, jednako kao što voli prirodu i ljude koji ju okružuju, a kada spoznamo te činjenice ne treba se čuditi da su na njenim fotopapirima s ljubavlju ispisane najiskrenije i najtoplije priče hrvatske fotografije”.