Kapaciteti Fortissima maksimalno su popunjeni. Tek je za klavir ostalo nešto slobodnih mjesta. Još jedna potvrda da se dobar glas, ali i dobar zvuk, daleko čuju
GRIŽANE Kad je Harmonikaški centar Fortissimo krenuo u svijet glazbe, vjerojatno niti sam Ivan Puškarić nije vjerovao dokle će doputovati njegova ideja. Nakon osnivanja rekao nam je sljedeće:
– Ideja je nastala iz same činjenice da griško-belgradski kraj ima velik broj harmonikaša, ali harmonikaša koji barataju dosta oskudnim znanjem koje se prenosi s koljena na koljeno. Ali krivo. I upravo zato se rodila ideja da ako se već svira harmonika, da se svira pravilno i iznadprosječno dobro jer se već sad u školi vidi da 90 posto polaznika ima nevjerojatan talent, volju i ambiciju te bi bilo šteta da se taj talent ne iskoristi maksimalno. Polaznika ima iz cijele Vinodolske općine, ali i iz Crikvenice. Koliko znam, ovo je jedini ovakav projekt u cijeloj Primorsko-goranskoj županiji, ali i šire, rekao je nakon osnivanja Puškarić.
Bio je to studeni 2019. godine. Tko bi rekao da će za koji mjesec svijet stati. Stigla je pandemije korone.
– Možda smo svirali mjesec-dva. Morali smo napraviti pauzu, no nismo se dali. Kad god bi malo popustile mjere, mi bi svirali, kaže Puškarić koji živi i sanja harmoniku.
Priča iz dana u dan raste. Krenulo je s 23 učenika, a danas Harmonikaški centar Fortissimo okuplja gotovo stotinu zaljubljenika u harmoniku i klavir. I to ne samo najmlađih već i onih starijih.
– Imamo učenike starije od 30 godina, otkriva Puškarić.
A gdje je tajna? Osim interesa mladih.
– Mislim da su ljudi prepoznali da radim sa srcem, smatra voditelj centra stacioniranog u Kući Klović u Grižanama.
Škola klavira bila je u planu od prvog dana.
– Imamo sedam-osam curica. Aktivne su. Imale su ljetos svoj prvi nastup na Vikendu harmonike. Vodi ih Luka Skomerža, kaže Ivan.
Kapaciteti Fortissima maksimalno su popunjeni. Tek je za klavir ostalo nešto slobodnih mjesta. Još jedna potvrda da se dobar glas, ali i dobar zvuk, daleko čuju.
– Imamo dosta prostora u Kući Klović. Dvije učionice. Tamburaši su nam ustupili svoju prostoriju, dogovaramo se za termine, kaže Ivan i dodaje da je Harmonikaški centar otvorio svoju podružnicu u Jadranovu, gdje imaju sedmero učenika.
Godina na izmaku može dobiti samo ocjenu “produktivna”. Na neki način krenulo je s petim godišnjim dobom.
– Nema grupe koja nema bar jednog ili dvojicu harmonikaša iz naše škole, Grižane, Tribalj, Jadranovo, Matkovići… Dosad su mladi bili zainteresirani za harmoniku uglavnom preko maškara. Ja želim da budu uz harmoniku cijele godine. Nastojim cijele grupu djece držati zainteresiranom i mislim da mogu reći da mi uspijeva, kaže Pušakarić i staje nabrajati ovogodišnje nastupe.
– Lijep nastup smo imali u Dražicama, na Festival palente i sira. Nastupilo je naših četvero harmonikaša. Polke, valceri i kvarnerski melos. Kroz školu nastojim promovirati kvarnerski i primorski melos koji, na žalost, pomalo izumire. Želja mi je putem mlade generacije vratiti taj naš melos na svoje mjesto. Vikend harmonike u sklopu Vinodolskih ljetnih večeri je pun pogodak. Drivenički kaštel je ljetos bio krcat dva dana. S tamburašima KUD-a nastupili smo ljetos, ispred Kuće Klović. Na Martinju su naši učenici, od prvog do petog razreda nastupali s djecom i zborom.
Običavali smo prosinac uzeti za pauzu, ali smo i ovaj mjesec ispunili nastupima, da zaokružimo godinu konstantnim sviranjem. Imamo upita sa svih strana. Često nas zovu u emisije. Dosta je upita medija za gostovanjem, Jedva stižemo, ali nam je drago, zaključuje Ivan Puškarić.
