Analiza ranjivosti obalnog područja PGŽ posvetila je značajan prostor uvali Havišće koja je označena kao primjer nepromišljenog djelovanja čovjeka
JADRANOVO Uvala Havišće zaokružena je crvenim u Analizi ranjivosti obalnog područja Primorsko-goranske županije koju je izradio Zavod za prostorno uređenje Primorsko-goranske županije u suradnji s Građevinskim fakultetom Sveučilišta u Rijeci. Glavni krivac je intenzivna izgradnja na nestabilnoj stijeni iznad uvale. Upravo bi ta intenzivna gradnja na stijeni, na kojoj se očito nije ni smjelo graditi, mogla biti pogubna za jednu od najljepših plaža u Primorsko-goranskoj županiji. U Analizi se navodi da izgradnja na stijenama, kakva se nadvija nad Havišćem, zahtjeva zaštitu od odrona odnosno zaustavljanje trošenje stijenske mase kako kuće ne bi završile u moru. Takvi zahvati dugoročno mogu biti pogubni za žal u susjedstvu. Nameće se logično pitanje. Tko je dopustio da se na litici formira građevinska zona?
Analiza je ponudila dvije fotografije. Jedna izrađena 1968. godine, a druga 2018. godine. Jasno se vidi novija izgradnja na istočnoj strani uvale, na samoj litici sastavljenoj od stijena loših geotehničkih parametara. Na stalne manje odrone stijene nije se reagiralo do 2015. godine, kada je došlo do većeg odrona stijenske mase, nakon čega se pristupilo projektiranju i sanaciji pokosa. Sanacija nije bila jeftina ni jednostavna, sva je mehanizacija morala doći preko mora, na pontonu, jer ne postoji pristupni put. U slučaju da građevine nisu bile izgrađene na mjestu gdje se nisu trebale naći, moglo se dopustiti nadzirano odranjanje stijenske mase relativno jeftinim i jednostavnim zahvatima.
Zbog očekivanih klimatskih promjena doći će i do povećanja razine podzemnih voda, što će dovesti do dodatne destabilizacije pokosa. Cijelo područje uvale na taj način postaje izrazito ranjivo na klimatske promjene, s velikim rizikom za postojeće građevine. Analiza navodi da se u uvali Havišće značajno narušio prirodni sustav zbog lošeg načina korištenja prostora. Primarno se prekinuo prirodni mehanizam dohrane žala zbog značajnog smanjenja erozije klifa, kao i prekida transporta sedimenata. Smanjenjem dohrane smanjilo se tijelo žala zbog prirodnog procesa abrazije sedimenta. Žalo samo po sebi je hidrodinamički stabilno, što je dokazano i pregledom podmorja, kada nije ustanovljen gubitak sedimenata žala. Prije erozije tijelo žala štitilo je flišnu kosinu od nepovoljnog djelovanja valova. Erozijom žala došlo je i do erozije nožice nasipa pa je sagrađen obalni zid kako bi se zaštitilo osjetljivo područje iza njega. Međutim, zbog nestručnog rješenja zida, dodatno su se ubrzali nepovoljni procesi.
Neprimjerena gradnja već sada je izazvala velike troškove sanacije i održavanja pokosa, a oni će sigurno porasti zbog povećanja razine mora, intenziteta oborina i olujnih valovanja. Zato je bitno zabraniti buduću gradnju na ovako ranjivim područjima. Troškovi održavanja same uvale vjerojatno će višestruko prijeći dobit od komunalnih doprinosa, a građevine, odnosno stanovnici, će i dalje biti izloženi velikom riziku.
Inače, Crikvenica je među najugroženijim gradovima u PGŽ kad je riječ o rizik od plavljenja obale. Čak 35 posto crikveničke obale suočeno je s opasnošću od plavljenja. Prednjače Rijeka (69,4 posto ugrožene obale), Dobrinj (49), Punat (47), Opatija (44), Malinska-Dubašnica (38)… Dodatni problem je što se najveći udio ugrožene obale u spomenutim mjestima nalazi u zonama koje su prostorno-planskom dokumentacijom utvrđene kao izgrađene ili planirane za izgradnju i razvoj. Opet pitanje tko je planirao i dozvoljavao izgradnju na takvim površinama.
Grad Crikvenica ima visoku ugroženost obale jer je 12,3 posto obale veoma visoko i visoko ranjivo. Ugroženost u Gradu Kraljevici iznosi nešto manje od 12 posto. Grad Bakar ima nisku ugroženost obale jer je ranjivo sedam posto obale, a u Gradu Novom Vinodolskom ugroženo je nešto manje od šest posto obale. Analiza je podsjetila da je u Bakarcu i Novom Vinodolskom u više navrata poplavljena Jadranska magistrala.