Ovogodišnji Dan šuma i Dan voda u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit neće se obilježiti prigodnim programom zbog korona virusa, ali iz Parka ukazuju na njihov značaj
SENJ Ovogodišnji Dan šuma i Dan voda u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit nisu obilježeni prigodnim programom radi novonastale situacije s korona virusom, ali iz Parka ukazuju na važnost ova dva značajna prirodna resursa ključna za održavanje života na Zemlji. Ističu tako u Parku kako su šume kao ekosustavi izuzetno važne jer proizvode kisik, pročišćuju zrak i vodu, sprečavaju erozije, smanjuju snagu vjetra, izvorište su hrane, lijekova, pitke vode. Imaju i važnu ulogu u održavanju stabilnosti globalne klime i okoliša. Nažalost, unatoč svim spoznajama, danas je na Zemlji sve manje šumskih površina. I dalje se nerazumno sijeku i uništavaju kako bi se stvorio prostor za nova naselja, poljoprivredne površine, industrijske pogone i prometnice.
“Iz dana u dan sve je manje potoka, jezera, močvara, livada i šuma, te biljnih i životinjskih vrsta. Čistoća voda, zraka i tla žrtvovana je na račun razvoja novih uglavnom štetnih tehnologija u industriji, poljoprivredi, energetici i prometu.“ poručuju iz Parka.
[blockquote type=”default” style=”2″]Šume u našoj zemlji prekrivaju više od trećine ukupnog teritorija i predstavljaju jedno od najvećih prirodnih bogatstava Hrvatske. Upravo hrvatske šume poznate su u svijetu jer je 95 posto njihove površine prirodnog sastava, što je iznimno rijetko i vrijedno na svjetskoj razini, a posebnost naših šuma je i velika biološka raznolikost i različitost ekosustava.[/blockquote]
“Šumska staništa na području NP Sjeverni Velebit prekrivaju najveću površinu Parka, oko 80 posto i važan su dio ekološkog kompleksa jer stvaraju uvjete za očuvanje i razvoj bogate bioraznolikosti našeg zaštićenog područja. Zbog pažljivog gospodarenja u prošlosti, a dijelom i zahvaljujući nepristupačnosti terena, šumski ekosustavi na području Parka vrlo su dobro očuvani. Jedna od najvećih potvrda o iznimnoj vrijednosti naših šuma je uvrštenje bukovih šuma na području strogog rezervata Hajdučki i Rožanski kukovi na Popis svjetske baštine UNESCO-a.“ ističu u Parku i poručuju da šume treba čuvati kako bi ostale vrela biološke raznolikosti i izvor života jer šuma može živjeti bez ljudi, ali ljudi ne mogu bez šume.