Slastičarna obitelji Kučlar na crikveničkom Strossmayerovom šetalištu, u susjedstvu hotela Esplanade, ove godine slavi 60. rođendan
CRIKVENICA Brojne velike firme, zvučnih imena, nisu nikad dočekale 60. rođendan. Takvim podvigom može se pohvaliti jedna mala slastičarna u Crikvenici. Ice Shop na Strossmayerovom šetalištu, u susjedstvu hotela Esplanade. Samir Kučlar i njegova obitelj ove godine su ponosno na svojoj slastičarni istaknuli natpis: 60 godina pravimo sladoled za vas.
Prije no što sin Enes na stol iznese sladoled od jogurta, Samir vrti vremeplov šest desetljeća unatrag.
– Moja obitelj je porijeklom sa Šarplanine. Mnogi nas smatraju Albancima, ali mi smo mala etnička zajednica, Gorani. Ima nas tek dvadesetak tisuća. Otac Hajrudin, kojeg su u Crikvenici zvali Ruco, radio je u Bugojnu. Zvao ga je prijatelj iz Rijeke, prenio da je Rijeka zanimljivo tržište i otac je odlučio doći u Rijeku. Obišao je Rijeku i Opatiju, a najviše mu se svidjela Crikvenica. Otvorio je 1964. godine slastičarnu kod hotela Esplanade. Zanimljivo, slastičarna nije imala ime. Bila je poznata kao kiosk kod Esplanade. Nakon 60 godina na istom smo mjestu.
Uvijek se radilo obitejski. Mama Ajša bi došla u pet ujutro, čistila i radila kave. Radila je po 18 sati. Radovala se poslu, nije znala za umor, nije joj bilo teško. Znate zašto? Mama je došla iz jako siromašne obitelji, bila je nepismena. Uvijek smo se smijali kako je mama računala. Kad bi netko naručio tri kave, ne bi zbrojila cijenu jer nije znala. Rekla bi svakome: ti tri, ti tri, ti tri. I uvijek bi se sporazumjeli, prepričava Samir koji radi 45 godina u Ice Shopu.
– Od 15. svibnja do 15. rujna i tako 60 godina.
Bila su to neka druga vremena turizma i ugostiteljstva.
– Od Dramlja do nas niti postojao niti jedan ugostiteljski objekt, kaže supruga Suada koja će reći da su njihova djeca odrasla prodajući sladoled.
Samir će se pohvaliti da ima najkvalificiraniju radnu snagu u ugostiteljstvu. Možda i u čitavoj Hrvatskoj.
– Kćer Soraja je veterinarka. Druga kćer Sara je odvjetnica. Obje po ljeti rade. Supruga je profesorica engleskog. Sin Enes će vjerojatno preuzeti posao. Vidim da voli posao, a to je preduvjet da budeš uspješan i da doživiš 60 godina, kaže Samir.
Supruga Suada će nam otkriti jednu obiteljsku “prevaru”.
– Samir nam je prvo rekao, dođite malo da mi pomognete. Došli smo “malo” pomoći i ostali godinama, smije se Suada koja tijekom godine sa Sarom živi u Novom Sadu dok Soraja živi u Sarajevu.
Gdje je tajna dobrog sladoleda? Jer da nije dobar, sigurno se ne bi u njemu uživalo šest desetljeća.
– Sladoled radimo kao nekad, bez talijanskih pasti. Sladoled se kuha, lješnjaci se melju i peku. Nema aroma, nema umjetnih boja. Mnogi danas rade sladoled da im dobavljači donesu čitavu kantu. Domaći sladoled je puno kompliciranije raditi. Naš sladoled je zanatski. Kažu mi da sam posljednji Mohikanac po pitanju sladoleda. I neka sam. Mi bi već ujutro mogli pripremiti sladoled za čitav dan, ali želimo imati apsolutno svjež sladoled. Non-stop se sladoled radi, kaže Samir koji će otkriti da sladoled čuva na -18 stupnjeva.
Ice Shop u ponudi ima 30 vrsta sladoled. U vitrinu se dnevno plasira 16 vrsta. Suada otkriva preferencije ljubitelja sladoleda.
– Slovenci biraju voćne i pol-pol. Česi vole malinu, Mađari malinu i mak. Domaći se drže vanilije i čokolade. Rekla bi da su kuglice od jogurta i kombinacija orah-smokva najbolje. Brzo nestanu. U šali znam reći da ću napraviti Viber grupu i javljati da imam sladoled orah-smokva. Najviše na sladoled dolaze domaći ljudi, iz Crikvenice, Rijeke, Zagreba. Rekla bi da oni čine 80 posto. Imamo goste koji dolaze na sladoled po 30 godina. Uglavnom Nijemci, a često i Česi i Mađari. Crikvenica je obiteljska destinacija, što nama ide na ruku jer sladoled vole obitelji. U Crikvenici nema puno turista u dobi od 20 do 30 godina, a oni najmanje jedu sladoled. Na sladoled nam danas dolaze bake koje su uživale u našem sladoledu kao djeca.
Veliki ljubitelj sladoleda je pas Kučlarovih Katmir.
– Obožava sladoled. Vaniliju posebno. Ako nema Katmira, Nijemci pitaju gdje je pas. Već je u godinama. Ponekad mora odmoriti kući.
Puno se priča o cijeni sladoleda.
– Plasiraju se priče da je kuglica 2,50 eura. Nije tako. Kod nas je kuglica 1,80 eura.
Kako su cijene izgledale nekad?
– Za vrijeme bivše države za jednu njemačku marku mogli ste dobiti tri kuglice. Da prevedem u euro, kuglica je tada stajala 0,17 eura. Kad se Hrvatska osamostalila, kuglica sladoleda je stajala tri kune (0,4 eura).