Od Sibinja Vodnom dragom do sela Šušanj, pa do najljepših pogleda s vrha Tomišine drage i spust do mora i Kozice
SIBINJ/KOZICA Na današnji datum 1999. godine, otkrilo se da velebitska degenija nije endem kojim se mogu pohvaliti tek izolirani i nepristupačni dijelovi Velebita. Još jedan dom degenije otkrila je nastavnica biologije i prirode senjske osnovne škole Marica Matijević u jednoj nedjeljnoj šetnji Tomišinom dragom iznad Kozice prije 26 godina. Danas Tomišinom dragom i susjednom Vodnom dragom iznad Sibinja prolazi 10 kilometara duga Staza degenije. Ideju da se povodom 11. travnja krene na Stazu degenije dao je iskusni planinar Vladimir Savić iz Bribira. Kad je poredao svoje fotografije s nedavnog pohoda stazom, nije trebalo puno nagovaranja.
Kad čovjek vidi tu ljepotu, najprije na fotografijama, a potom svojim očima, najprije se pita zašto takva ljepota nije u rangu sličnih atrakcijia, puno razvikanijih. Staza degenija nekako je ostala skrivena od pompe. Možda i bolje. Staza je kružna. Može se krenuti iz Sibinja ili Kozica. Odabir je start u Sibinju i uspon Vodnom dragom. Prvi cilj je izvor Vodna. Od ruba asfalta treba prehodati kilometar i pol. Već nakon kilometra prva atrakcija. Pedesetak muflona miče se sa staze i penje ka dominantnom vrhu Osredak na koji bi se teško popeo i dron.
Na izvoru Vodna teče voda, a koji metar ispod ruševina s bunarom. Sve do izvora Vodna staza se relativno blago penje, a tada slijedi kilometar oštrog uspona. Za nagradu, divan pogled na Vodnu dragu, Vinodolski kanal i Krk. Staza ulazi u šumu. Jednog dana, negdje iznad glava planinara proći će vijadukt autoceste za Žutu Lokvu. Hoda se po samoj granici Primorsko-goranske i Ličko-senjske županije. Nekoliko koraka u jednoj, nekoliko u drugoj županiji. Nakon 3,2 kilometra uglavnom napušteno selo Šušanj. Sat pokazuje 500 metara svladane visinske razlike. Nije ni čudo, start gotovo na plaži, a svuda okolo ozbiljna brda.
Staza dalje vodi makadamskom cestom 1,8 kilometara. Prolaze njemački biciklisti. Krenuli su iz Crikvenice, cilj je Senj. Staza skreće prema Tomišinoj dragi. Zbogom makadamskoj monotoniji, stižu najljepši pogledi sa Staze degenije. S vrha Tomišine drage. Pogled koji se ne zaboravlja. Kamen, šuma i more. Gotovo kilometar hodanja po samoj litici. I taj dio se hoda najsporije jer tko bi odolio fotografiranju. Potom staza prolazi nekih 200 metara ispod prvih kuća u Klarićevcu. Tada kreće spust po oštrim stijenama. Kamenjar na sve strane. I nova uživanja u pogledima. Zadnji kilometar staza ulazi u šumu i pred samu Jadransku magistralu opet izlazi u kamenjar. Proletio je jelen stazom i nestao u gustišu. Spust do Jadranske magistrale i Kozica. Uglavnom se spominje da za stazu treba izdvojiti pet sati.
Kompletna staza je izvrsno označena, ali crveni putokaz koji vodi na Stazu degenija kao da zavarava. Tko bi pomislio da se iza tog oronulog, posrnulog putokaza skriva takva ljepota. Gledam s magistrale u brda i pomislim koliko sam puta prošao magistralom, tu Stazu degenija držao kao nešto što ću proći jednog dana kada ne budem imao ideje za atraktivniju stazu. Sad mi je jasno koliko sam bio u krivu.
Tko želi upoznati Stazu degenije imat će priliku u subotu 10. svibnja, kada TZ Novog Vinodolskog organizira nordijsko hodanje stazom.
