Anđelko Manestar prisjetio se okupacije i dana oslobođenja Crikvenice 16. travnja 1945. godine, kada su partizani napadali njemačke položaje na Kalvariji i Kačjaku
Crikvenica – Danas je dan oslobođenja Crikvenice, a kako je izgledao taj dan, talijanska i njemačka okupacija Dramlja u Drugom svjetskom ratu prisjetio se Anđelko Manestar.
„S Talijanima je bilo tu i tamo okršaja. Nijemci su bili puno rigorozniji, nisu imali baš milosti. Uglavnom su se okršaji događali u Vinodolu koji je bio povezaniji sa šumom. Sjećam se da su u Grižanama stradali partizani, nakon okršaja u školi, današnjoj Kući Klović. Crikvenica je bila u žici, kod hotela Ad Turres prema gradu bila je žica i zid. Išao sam u školu do 1944. godine. Bila su tri bloka, na cesti kod Omorike i na obali. Od 1944. godine se uglavnom nije moglo ići u školu. Svi su iz Dramlja skoro bili u partizanima. Koji su bili bliže, znali su doći kući. Uglavnom su partizani izbjegavali okršaje kad bi se spuštali, ali tu i tamo bi se dogodio koji okršaj. Avioni su znali prelijetati Crikvenicu, leteće tvrđave. Pričali su da je jedna pala na Ličkom polju”, priča Manestar.
Rat je bio doba gladi i neimaštine.
„Sjećam se da su žene kuhale sol, da se nosila u Gorski kotar, gdje bi se mijenjala za krumpir i kukuruz. Skrivečki se išlo. Tako se preživljavalo”, sjeća se Manestar kojem se urezalo u pamćenje oslobađanje Crikvenice.
„Dalmatinske brigade oslobađale su Crikvenicu koja je bila kompletno okupirana. Nijemci su se utvrdili na Kalvariji, iznad Dramlja, gdje je kapelica na Jadranskoj magistrali. Na uzvišenom položaju. I utvrdili su se na Kačjaku. No, tada su već bili preslabi. Kao djeca smo skupljali mrtve Nijemce i odvozili ih na groblje. Poginulo je i nešto ustaša. Pokopani su, ali bez oznaka. Koliko se sjećam, 15-20 ih je poginulo na ovom dijelu. Partizani nisu imali nekih žrtava”, podsjeća Manestar na 16. travanj 1945. godine.