U Kazahstanu sam imao jako dobre dvije sezone. Vratio sam se u Europu. Na žalost, nije se poklopilo kako treba. Tako to često bude u nogometu, kaže Andrija koji je igrao u sedam država
CRIKVENICA Nogometašima su putne torbe uvijek spremne. Putuju li na utakmice, pripreme ili u nove klubove. Tako je i kod crikveničkog nogometaša Andrije Filipovića koji je zaključio mađarsku epizodu i čeka novu nogometnu postaju.
– S Mađarskom je gotovo, tamo sam imao ugovor na šest mjeseci, sad čekam dalje gdje će me nogomet odvesti. Moj agent radi na tome, a ja ću detaljne nogometne planove raditi tek tek kad budem 100 posto siguran u neki novi angažman odnosno kad budem imao ugovor pred sobom. U Kazahstanu sam imao jako dobre dvije sezone. Vratio sam se u Europu. Na žalost, nije se poklopilo kako treba. Tako to često bude u nogometu, priča 27-godišnji napadač koji je karijeru počeo u Crikvenici, a preko Rijeke stigao do Juventusa i nastavio dalje: Spezia, Siena, slovenska Gorica, nizozemska Breda, albanski Partizani, kazahstanski Aktyrau i Aktobe, mađarska Kisvarda.
Filipović je sigurno relevantan za usporedbu nekoliko država i liga u kojima je igrao.
– U Kazahstanu je život sasvim drugačiji, žive azijski. Što se tiče nogometa, visoka razina. Svatko svakog može pobijediti. Do posljednjeg kola smo se borili za prvaka. Pobjeđivali smo najjače, među njima i Astanu, a kiksali smo na “malim” utakmicama. I to pokazuje koliko je kazahstanska liga kvalitetna i izjednačena.
Mađarska je najjača liga u kojoj sam igrao. Ferencvaroš je klasa za sve. Imaju imena, vidi se talijanski rukopis trenera Dejana Stankovića. Fenomenalna ekipa koja igra brz, napadački nogomet. Sigurno bi Ferencvaroš bio među prve tri ekipe u hrvatskoj ligi. Mađarska liga je također izjednačena, što uvijek daje čar.
Slovenska liga je dobra za razvoj mladog igrača, za napraviti korak-dva naprijed. Ekipe poput Domžala, Kopera i Mure, gdje sam igrao, izbacuju mlade igrače. Slovenska liga je svakako preporuka za igrače u dobi od 18 do 22-23 godine. Tamo se igrač može dokazati. Ostale lige u kojima sam igrao obiluju igračima s iskustvom. I to u europskim natjecanjima i u reprezentaciji.
U Italiji sam igrao u mladim ekipama pa ne mogu ocijeniti Serie A.
Jednim okom Andrija uvijek gleda Crikvenicu. Ipak je to njegov grad, a 21-godišnji brat Ivan je prvotimac.
– Pratim Crikvenicu. To je klub gdje sam počeo, gdje je počela moja karijera. Žao mi je da se sve to dogodilo, ali sam čuo da bi ipak mogli ostati u ligi. Sport uvijek treba podršku sredine i volio bi da Crikvenica kao grad još naglašenije podržava svoje sportske klubove. Drago mi je da brat igra. Stalno se čujemo. Svakako da mu dam savjet. Kao što ja prihvatim njegov savjet. Moj brat je, uz moje roditelje, najveća potpora mojoj karijeri.
Pratilo se i europsko prvenstvo. Još nije kasno za ocjene.
– Čini mi se da ovo više nije nogomet kakav smo imali nekad. Španjolska je zasluženo europski prvak i iz tog kuta bi rekao da je nogomet ipak pobijedio.
Tko vam se svidio od igrača?
– Daleko najviše Dani Olmo. Pokazao je još u našoj ligi kvalitetu, a ovo sad što radi su fenomenalne stvari. Svidio mi se i Jamal. Pred njim je svijetla budućnost, vjerujem da će napraviti velike stvari.
Našlo se nešto vremena i za odmor između Mađarske i novog nogometnog izazova.
– Odmorio sam se. Posjetio sam baku i djedu s mamine strane u Slavoniji. Posvetio sam se obitelji, s tatom i bratom sam išao na more, šetao sa psom. No, i na odmoru sam najviše vremena posvetio treningu. Zadobio sam u Mađarskoj malu ozljedu pa sam se išao odmah spremati za novu sezonu.
FOTO kisvardafc.hu