Kuća senjskih književnika, koja se kani urediti, budi nadu da će društvo ipak uskrsnuti
SENJ Senjsko književno ognjište, društvo za književnost i kulturu čije su najvažnije zadaće bile afirmacija hrvatskog jezika, poticanje književnog stvaralaštva, organiziranje javnih književnih tribina i izdavanje vlastitih časopisa i knjiga, više ne djeluje. Društvo je utemeljeno 12. ožujka 1982. godine, a okupljalo je književnike i kulturne djelatnike iz Senja, ali i Hrvatske i inozemstva koji su pisali o temama vezanima za Senj. Ognjište su utemeljili Vladimir Jurčenko, ujedno i prvi predsjednik, Marija Vukušić Končar, Milan Krmpotić, Vladimir Lončarić, Ivan Rogić Nehajev, Krešimir Stanišić, Vladimir Šegota i Stjepan Vukušić, od kojih nekih više nema među nama.
Uz članove Ognjišta Idrisa Saltagića, Davorku Glavaš, Mariju Bašić Uremović, Anu Čosić, Nevena Matijevića, Tatjanu Vrzić, Zlatu Ribar, Klaru Polak Poljarević, Maricu Štokić, Envera Ljubovića, Amaliju Zoričić, Davora Prpića, Milana Krmpotića, Milu Butkovića te Tomislava Kovačevića, Vlatka Petera, Slobodana Šikića, Larisu Tomljanović, Blaženku Šegota, Grgu Rupčića, Krešimira Butkovića… svoja djela u okviru Ognjišta objavljivali su i književnici koji nisu bili članovi. Osim poezije, bili su zastupljeni i svi ostali književni žanrovi, od romana i drame do osvrta i kritika. Rad Senjskog književnog ognjišta pratilo je niz podupirućih članova te sponzora koji su mu pomogli izdati više od 50 naslova. Svake godine izlazila je barem jedna knjiga. U Senju, a i drugdje, organizirali su iznimno dobro posjećene književne i poetske večeri te druge priredbe. Iznimnu suradnju Ognjište je imalo i s Gradom Senjom, Maticom hrvatskom, Gradskim muzejom, Društvom hrvatskih književnika, posebno s riječkim ogrankom, sa senjskim Pučkim učilištem, Hrvatskim šumama, Nacionalnim parkom Sjeverni Velebit, senjskom Srednjom školom te s HAZU-om čiji je član Nedjeljko Fabrio, uz dr. Ivicu Šegotu, Milana Vukelića i dr. Ružicu Šušnjara, bio počasni član Ognjišta.
Izdavačka djelatnost Ognjišta ogledala se u pet biblioteka. Među njima bio je povremenik za književnost i kulturu “Usponi”, kojeg su izašla 24 broja. Djela pjesnika predstavljana su u okviru biblioteke Sibireje dok je biblioteka “Goran” predstavljala prozna djela. Bila je tu i biblioteka “Svjetlost ognjišta” s izborom pjesništva. Biblioteka “Na pragu” donosila je djela književnika koji do tada nisu objavili samostalnu knjigu, čime im je Ognjište pomoglo u afirmaciji. Tajnik Ognjišta u posljednjem mandatu Neven Matijević, koji je i sam uspješno književno stvarao i koji je svoja djela objavljivao u okviru Ognjišta, kaže da je faktora koji su doveli do prestanka rada bilo više.
– Temeljni razlog što je Ognjište prestalo s radom je što u sve godine postojanja nismo imali svoje službene prostorije unatoč traženjima, a današnji suvremeni način rada jednog društva zahtijeva i suvremenu komunikaciju. Sve to postalo je svojevrsna kočnica djelovanja, a udruga treba imati i knjigovodstvo te se moraju rješavati i administrativni poslovi, košta i organizacija promocije knjige, putovanja izvan Senja, a i samo tiskanje knjige poprilično košta…To je bilo teško isfinancirati jer je članarina u Ognjištu bila simbolična. Grad Senj je djelatnost Ognjišta redovito financirao, međutim, ta sredstva su bila minimalna i nedostatna, rekao je Matijević.
No, interes za ponovnim aktiviranjem Ognjišta postoji.
– Po mojim saznanjima, svi mi bivši članovi i dalje pišemo, ali moramo tražiti neke druge puteve i financiranje, a samim time je i objavljivanje otežano. A i građanima Senja i šire nedostaje književna scena i pisana riječ, ističe Matijević.
Rješenje pitanja prostora moglo bi biti u Kući senjskih književnika.
– I ja i drugi bivši članovi Ognjišta bismo podržali takav prijedlog. Senj i danas ima kvalitetne pjesnike i književnike, štoviše, djela pokojnog Vladimira Jurčenka i Milana Krmpotića ušla su u školske čitanke. Nas desetak još aktivno piše i mogli bismo dati kvalitetan prilog kulturnim, ali i turističkim sadržajima Grada Senja u vidu priče o senjskoj književnosti od nekada do danas, zaključuje Matijević.
A kako ističu u Gradu Senju, u Kući senjskih književnika trebalo bi se smjestiti i Senjsko književno ognjište, koje je od gradske vlasti u prethodnim mandatima bezuspješno tražilo prostor za svoj rad. Sadašnja gradska vlast tek je nedavno upoznata s tim problemom društva i brzo je iznašla rješenje prostora za djelovanje Ognjišta i to upravo u budućoj Kući senjskih književnika koja bi objedinjavala senjske velikane pisane riječi i suvremene senjske pisce. Tako će na jednom mjestu, na moderan, multimedijalan i interaktivni način biti prezentirano i pet poznatih senjskih književnika, Silvije Strahimir Kranjčević, Milutin Cihlar Nehajev, Milan Ogrizović, Vjenceslav Novak i Julije Rorauer, kojima je Senj rodno mjesto.