Želite li dozu iskrenog nogometa, zaputite se na Podhumac, pogledajte utakmicu Turbine, čiji je “grijeh” igralište kraće sedam metara
TRIBALJ U doba kad su euri, petro dolari, kune, transferi, prijelazni rokovi, nesuvisle ambicije i ega ukrali nogomet svima nama koji ga istinski volimo, morate otputovati daleko da bi uživali u istinskom nogometu. Jučer sam otputovao u 2. županijsku ligu, realno šestu ligu. U ligu iz koje ne možete ispasti jer sedma ne postoji. Otišao sam na utakmicu Turbine. U Tribalj. Sjeo na zidić groblja iznad sjevernog gola na Podhumcu. I udahnuo sat i pol iskrenog nogometa. Oko mene puno mladih. Ne sjećam se kad sam na utakmici nižih liga, od druge pa do šeste, vidio toliko mladih ljudi. Na licima osmijeh, u kašeti pod nogama pive.
Nema gunđanja nakon primljenog gola, nema pametovanja nakon krivog poteza. Nitko ne planira smijeniti upravu samo zato da bi sjeo na njihovo mjesto, nitko se ne pravi pametnijim od trenera pa zna gdje bi koji igrač trebao stajati na terenu. Nakon utakmice gulaš u klupskim prostorijama. Nema kordona policije, nema novinara, nema plaćenih igrača, nema imperativa, niti čupanja kose jer su rezultati ispod zacrtanih ambicija.
Nogomet u Triblju nije samo nogomet. Utakmica nedjeljom u Triblju je društveni događaj, mjesto okupljanja. Rijeka ima trgovačke centre, Tribalj ima svoju Turbinu i Podhumac. Turbina je u Triblju više od kluba. Sjećam se kako je tata opisivao nedjelju u svom selu. Misa pa utakmica. Nije se išlo samo radi vjere i nogometa, u crkvu i na igralište se krenulo zbog rođaka, prijatelja, zbog društva. Tako je i u Triblju, pomalo uspavanom mjestu s 800 stanovnika. Realno, Tribalj živi samo za mesopusta i za nogometa. I kad se kuha kotlić ispred škole. Inače to malo mjesto uglavnom spava. I zato je ta Turbina važna. Fućkaš rezultat.
Dečki imaju prilike osvojiti jesenski naslov. Osvoje li naslov na proljeće, trebali bi u 1. županijsku ligu. A neće moći. Zapravo neće moći igrati na svom igralištu u Triblju. Razlog? Igralište je kraće sedam metara. Mogu igrati u Crikvenici, kao prije nekoliko sezona, ali to nije to. Čemu Turbina, čemu viša liga ako će nedjeljom Podhumac zjapiti prazan, ako neće biti nogometne mise, ako Tribalj neće živnuti nedjeljom. A ne ući u višu ligu samo zato da bi se igralo na svom Podhumcu? Kako pogledati u oči igračima? Prvi sam koji će reći da se moramo pridržavati zakona i propisa, ali ću i pitati kako to da se u drugoj i trećoj ligi može igrati bez pomoćnog terena. A sedam metara kraći teren je važniji od žamora u jednom malom mjestu, male države kojoj prijeti demografski krah. Ta mala Turbina ima dvije mlade ekipe, kažu da će ustrojiti i treću. Hoće li tri mlade ekipe opstati ako ubijemo sportske ambicije mladića iz Triblja, ako protjeramo nogomet iz Triblja zbog sedam metara? Ove godine otvoren je dječji vrtić u Triblju u koji su Hrvatska, Europa i Vinodolska općina uložili 13 milijuna kuna. Zbog koga smo gradili taj vrtić? Zbog djece. Imamo li pravo zbog sedam metara protjerati mladost s igrališta i stjerati ih u samoću pred konzole?
A prije nego što mi odgovorite, pogledajte koliko je za vikend bilo gledatelja na tribinama (i oko tribina) na vikend utakmicama druge, treće i četvrte lige u našem kraju? Od 50 do 100. A jučer sam u Triblju nabrojao 100 ljudi izvan tribina koje su zbog epidemije zatvorene. Pa vi pucajte propisima u tih stotinu ljudi koji su došli vidjeti nogomet i jedni druge.