Nezavisna lista Sonje Polonijo: Crikvenica ne smije živjeti samo od turizma

Treba nam poduzetnički inkubator koji je put u cjelogodišnje poslovanje. Ne treba nam turizam sa sezonom od dva-tri mjeseca koji se prelijeva u nekretninski biznis i koji ne nosi radna mjesta. Takav koncpet je odveo tisuću stanovnika iz Crikvenice u proteklom desetljeću

CRIKVENICA Nezavisna lista Sonje Polonijo osvrnula se na crikveničko gospodarstvo. Sonja Polonijo, Gordan Raguž i Katarina Šegota inzistiraju da Crikvenica promijenit koncept. Da iz mjesta koje životari od dva-tri mjeseca turizma preraste u grad privlačan za cjelogodišnje poslovanje.
– Sva mjesta koja čine Grad Crikvenicu u potpunosti su ovisna o ljetnom turizmu sunca i mora. U neka davno prošla vremena uz Dubračinu je postojalo nekoliko većih poduzeća koja su cjelogodišnje zapošljavala oko 700 radnika. Hotelijerstvo Jadrana bilo je zamašnjak turističkog razvoja, a trgovina je bila koncentrirana u Trgoprometu. Domicilno stanovništvo nalazilo je stalne poslove u tim firmama, kao i u jakim firmama u današnjoj Primorsko-goranskoj županiji (DINA, INA, škverovi, mnogobrojne riječke tvrtke…), a dodatno se bavilo i iznajmljivanjem privatnog smještaja turistima. Od svega toga tada se moglo dobro živjeti.
Vremena su se promijenila, mnoge firme u Crikvenici i Županiji jednostavno su prestale postojati. U nekadašnjoj industrijskoj zoni uz Dubračinu od većih firmi ostali su samo rasadnik, Eko-Murvica, lokalni HEP i Ikarplast. Promijenila se i situacija s trgovinom, pa danas ima više trgovačkih centara koji svoj profit grade prvenstveno na (pre)kratkoj turističkoj sezoni, jednako kao i male privatne specijalizirane trgovine, analizira situaciju Sonja Polonijo.

Na neodrživu turističku stranputicu upozorava Katarina Šegota.
– Jadran je i prije stečaja prestao biti zamašnjak turističkog razvoja. Neki hoteli promijenili su vlasnike, neki novi su izgrađeni, ima i puno turističkih apartmana za prodaju. Turizam Grada Crikvenice djelomično je postao nekretninski biznis. Turistička zajednica, kao glavni instrument gradskog utjecaja na turizam, nije uspjela preuzeti funkciju zamašnjaka turističkog razvoja (okupljanje svih gospodarskih subjekata u turizmu na tvorbi i brendiranju zajedničkog turističkog proizvoda, osmišljavanju prepoznatljivih manifestacija za predsezonu i posezonu). Umjesto toga postala je statističar koji zbraja ostvarena noćenja i organizira niz malih manifestacija.

Sve se to reflektira na demografsku sliku grada, jasan je Gordan Raguž.
– Svime ovime radikalno se smanjio broj kvalitetnih cjelogodišnjih radnih mjesta u Crikvenici, radnih mjesta koja stvaraju novu vrijednost, osobito za obrazovane mlade ljude. Mladi koji žele graditi karijeru, napredovati i zasnivati obitelj imaju sve manje motivacije za ostanak u Crikvenici. Ovo potvrđuju i statistički podaci Državnog zavoda za statistiku, po kojima je trenutno čak 30 posto stanovnika Grada starije od 60 godina, a više ljudi nam umire nego što se rađa, tj. imamo negativan prirodni prirast stanovništva. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine Crikvenica je imala više od 11 tisuća stanovnika, a danas ih je tisuću manje.

Kako gospodarski osnažiti naš grad? Što napraviti uz turizam?
Stvaranje “poduzetničkog inkubatora” ključno je za ponovno pokretanje cjelogodišnjeg poslovanja. To podrazumijeva povezivanje lokalnih gospodarstvenika i privatnih iznajmljivača, zajednički nastup na tržištu, stvaranje pretpostavki za razvoj zajedničkog proizvoda. Iluzorno bi bilo spominjati “poduzetničku zonu” jer slobodnog prostora za to u dolini Dubračine jednostavno više nema! Gradnjom prečistača otpadnih voda na području između HEP-a i garaže Eko-Murvice (po projektu aglomeracije obveze su preuzete, bez povrata novca nema izmjene projekta) slobodnog prostora će biti još manje. Dapače, ono što ostane trebalo bi prvenstveno komunalno i hortikulturno urediti na način da ne vrijeđa oko šetačima po “turističkoj šetnici” s druge strane Dubračine i da se čim manje od svega toga vidi. Neki drugi eventualni prostori za “poduzetničku zonu” nemaju ni minimum komunalne opremljenosti, a također nisu ni dovoljno veliki da bi se za njihovo opremanje mogla dobiti pomoć od države ili EU. Ono što Grad Crikvenica može i mora učiniti je nastojati stvoriti konkurentne uvjete (smanjenje komunalne naknade za prihvatljive djelatnosti, smanjenje cijene korištenja gradskog prostora, gradnja stanova za dugoročni najam ili otkup neprodanih turističkih apartmana od građevinskih poduzetnika, općenito smanjenje davanja poduzetnicima…) za privlačenje suvremenih cjelogodišnjih proizvodnji, odnosno penalizaciju neuređenih i ruševnih nekadašnjih industrijskih hala kao motiv vlasnicima da ih stave u funkciju i urede.

Zadrugarstvo je mogući poticaj ekološkoj poljoprivredi. Gradski vrtovi mogli bi se dugoročno iznajmljivati građanima za osobne potrebe ili OPG, što je bitno različit koncept od kontroverzne agrozone jer ne podrazumijeva gradnju dodatnih objekata za iznajmljivanje i prenamjenu poljoprivrednog zemljišta.

Ne smijemo se zadovoljiti time da živimo samo od prekratke sezone i da se izjednačimo u siromaštvu koje se krpa iznajmljivanjem soba i apartmana. Krajnje je vrijeme da se svima počne cijeniti znanja, struka i sposobnosti, da svi stavimo glave na kup, povežemo se i napravimo iskorak prema dostojanstvenom životu za sve, zaključak je Nezavisne liste Sonje Polonijo .