U serijalu “Najljepša i najopasnija – stradavanja motociklista na Jadranskoj magistrali” sedmi sugovornik portala Tunera.info je predsjednik Vespa kluba Novi Vinodolski i iskusni motociklist Bojan Petrinović
NOVI VINODOLSKI U serijalu od osam tekstova “Najljepša i najopasnija – stradavanja motociklista na Jadranskoj magistrali” sedmi sugovornik portala Tunera.info je predsjednik Vespa kluba Novi Vinodolski Bojan Petrinović. Novljanin koji se može pohvaliti s 30-godišnjim stažem na dva kotača nije samo ljubitelj Vespi već i iskusni motociklist. Uz to, Bojan se doslovce rodio na Jadranskoj magistrali. Ili je bio prebrz ili je automobil koji je vozio njegovu mamu na porod bio prespor.
Krenimo odmah s mjestom rođenja odnosno Jadranskom magistralom koju motociklisti toliko vole. Kako voziti i uživati u magistrali, bez opasnosti?
– Jedna stvar mora svima biti jasna. Nije magistrala opasna, opasna je prevelika brzina na magistrali. Ima magistrala svojih specifičnosti i opasnosti, ali ako ne pretjerujete u brzini, možete uživati i biti prilično sigurni da ćete se vratiti kući. Znamo da dio motociklista vozi prebrzo, da pretječe u zavoju, da riskira… I onda se događa ono što najmanje želimo. Vozim motocikl, a bojim se takvih motociklista. Lako je u zavoju naletjeti na kvrgu, udubljenje, kamen, ulje… Ako pri tome voziš prebrzo, teško ćeš reagirati, bez obzira na vještinu. U posljednje vrijeme imate situaciju da je od Povila prema Senju puno kamenja po magistrali. Prođu životinje i lako kamen pod njihovim nogama sklizne na asfalt. Po noći da ne pričamo. Često sam na dionici prema Zadru. Ako vozim noću prema Zadru, imam pet-šest pretrčavanja divljači na toj dionici, a svako pretrčavanje može biti kobno za motocikliste.
Petrinović će naglasiti iskustvo kao bitan faktor.
– Na jedan način voze mladi, a na drugi način stariji vozači. Iskusni vozači su prošli svašta, vidjeli svega, svjesni su opasnosti. Mlad čovjek misli da može sve, da mu se ništa ne može dogoditi, mlad čovjek često ne razmišlja. Iako motociklisti imaju kacige, po stilu vožnje vrlo lako mogu pogoditi radi li se o mladom ili starijem vozaču. I kod vožnje Jadranskom magistralom jako je bitno iskustvo. Rekao bi najbitnije. Treba poznavati zavoje koji su često specifični, treba znati da se asfalt krpa s katranom, što može biti opasno za motocikliste. Mi koji često vozimo magistralom znamo gdje su rupe na magistrali, gdje su oštećenja asfalta. Tko ne poznaje magistralu, a misli da sve zna o motociklu, lako može stradati. Vrlo je bitna oprema. Ako ti se što i dogodi, kvalitetna oprema može spasiti glavu, kaže Petrinović i nudi nam jednu anegdotu kolege koji se zanio, a svjestan je da oprema glavu čuva.
– Sjeo je na motor i potegnuo 180. U japankama i majici. Zaustavila ga policija i čude se. Pitaju ga: dečko, što je s tobom? Kolega s japankama je bio svjestan svoje neopreznosti i kaže im: naplatite mi baš sve što trebate, kriv sam.
Bojan u 30 godina nikada nije pao s dva kotača, ali pamti scenu koja mu se zauvijek urezala u pamćenje.
– Vozio sam prije šest-sedam godina od Karlobaga prema jugu. Možda pet-šest kilometara južnije od Karlobaga vozim za kombijem. I čujem udarac. Motociklist koji je već klizao po asfaltu naletio je na kombi. Preletio je kombi, leti preko moje glave. Sve se to dogodilo u sekundi. Motociklist je ostao ležati na sredini ceste. Ruke i noge su mu bile polomljene, prsni koš otvoren. Nisam mogao doći sebi, a ostao sam na magistrali i morao motorom krenuti dalje. Bio je to jedan očajan nastavak putovanja. Danima sam imao tu scenu u očima, danima sam sanjao tog motociklistu, sjeća se Petrinović.
Predsjednik Vespa kluba upozorit će i na neoprezne vozače automobila koji često ugrožavaju motocikliste.
– Vozači automobila često ne vode računa o motociklistima. Tek poneki se daju udesno i puste motociklista da nesmetano prođu. Vjerojatno ne pomišljaju da motociklistima nije jednostavno voziti u koloni, vući se 20-30 kilometara na sat u kombinezonima, pod kacigom, po ljetnim vrućinama. Problem je što se vozači automobila priključuju na glavni pravac bez provjere, što skreću s ceste ulijevo, bez žmigavca. Sjećam se vožnje Vespama Ličkom magistralom. Vozač terenca vukao je prikolicu s krumpirom, a mi iza njega. I na ravnom potezu, gdje smo ga mogli preteći, odjednom skrene ulijevo u livadu. Očešao je kolegu na Vespi, ali niti je on nas vidio, niti je osjetio da je očešao nekoga. Otišao je u svoju livadu.
Zašto je motociklista sve više, a mopeda sve manje?
– Motocikli su postali jako popularni. Sve više ljudi ide u motocikliste, a nemaju nikakvog iskustva. Ja sam počeo voziti moped u osnovnoj školi, prošao sam nešto dok nisam došao do ozbiljnog motocikla. Danas netko nema dana na dva kotača i odmah kupi jak motocikl. To mi ne sluti na dobro.
Zašto nema mopeda? Promet je sve brži. Sa mopedom od 50 kubika spor si na cesti, smetaš kamionu koji danas može dobro potegnuti. Kamion te “gura” na zavoju, a ti ne možeš pobjeći jer nemaš brzinu. I zato ljudi radije kupuju motocikle.
Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti