Crikvenica je idealna za planinare. Dugo toga nismo bili svjesni. Nama je sve pod nosom. Velebit, Učka, Gorski kotar, otoci, ističe dugogodišnja predsjednica PD Strilež Tanja Malovoz
CRIKVENICA Na nesvakidašnjoj izbornoj skupštini Planinarskog društva Strilež, zbog korone održanoj na svježem zraku, članovi su odlučili da na čelnom mjestu ostane Tanja Malovoz. To je jedan od povoda za razgovor s predsjednicom koja već deset godina vodi društvo. Prenosimo tekst iz Primorskih novitadi, lista Grada Crikvenice.
– PD Strilež je osnovan 1985. godine, a ja sam se učlanila u 2009. godine u Strilež. I ubrzo postala predsjednica jer je tadašnja predsjednica Marijana Mužević zaključila da bi mogla biti dobra nasljednica.
Zbog koronavirusa je skromno proslavljen 35. rođendan.
– Ipak smo uspjeli proslaviti na neki način. Nakon završetka prvog zatvaranja uspjeli smo napraviti uspon na Medviđak, u spomen na prvi uspon društva. I za rođendan smo se popeli na Strilež, po kojem je društvo dobilo ime. Zašto smo se nazvali po drugom najvišem vrhu na našem području? Nismo mogli po prvom, Viševici, jer je tada još bilo aktivno Planinarsko društvo Viševica iz Bribira.
Šesti mandat ste na čelu Strileža. Očito imate povjerenje kolega planinara.
– Tražim nasljednika, ali još uvijek neuspješno. Vođenje udruge je prekomplicirano. Ili se ljudi boje te administracije ili se ne osjećaju spremni dati toliko vremena da bi se udruga kvalitetno vodila. Ako želiš dobiti bilo kakve proračunske novce, moraš hrpu dokumenata znati popuniti, pravdati troškove. Propisi su isti za sve udruge, bilo da ima pet članova ili zarađuje pet milijuna kuna.
Koliko imate članova? Jesu li članovi samo iz Crikvenice?
– Lanjsku godinu smo završili s 200 članova, što je lagano smanjenje. Preklani smo imali 218 članova, no treba znati da u 2020. godini pravih aktivnosti gotovo da i nije bilo i to je možda razlog pada broja članova. Naši članovi su iz Crikvenice, Novog Vinodolskog, Vinodolske općine. Imamo i članove iz drugih mjesta, koji su prepoznali naš rad. S Krka, iz Kraljevice, Šmrike, Senja, svih okolnih mjesta.
Četvrtina članstva je konstantno aktivna. Najveći dio članova podržava planiranje, plaća članarinu, priključi se na jednom-dva izleta godišnje. Veći dio članova najviše voli organizirane višednevne izlete u neke od destinacije koje ne mogu obići s turističkim agencijama.
FOTO Elma Dujić
Kako izgleda normalna godina Strileža?
– Samo nekoliko vikenda je bez aktivnosti. Gotovo svaki vikend organiziramo nešto, planinarenje s organiziranim prijevozom ili samo hodanje u bližoj okolici. Imamo bar tri do četiri dvodnevna ili višednevna izleta. Naši članovi najviše vole izlete u Dalmaciji. Još se nije desilo da u isti tren kad raspišemo izlet prema Dalmaciji nemamo 50 zainteresiranih. S druge strane, kad organiziramo radnu akciju održavanja kuće na Kurinu, jedva nas se skupi petero.
Dokle je najdalje stigao Strilež?
– Mislim da je rekorder Pero Ivančić. Kao član Strileža popeo se na najviši europski vrh Elbrus, na Kavkazu. Uvijek nosi zastavu Crikvenice i Strileža, s ponosom pokazuje da je naš član. Najdalji grupni izlet bili su u Češku, zahvaljujući nekadašnjoj vodičkinji Dagmar Krmpotić, Čehinji udanoj u Hrvatskoj, a velik izleti vodili su u Albaniju i na granicu Švicarske i Italije. Inače Strilež ima međunarodni štih. U Crikvenicu dolazi jako puno ljudi izvana. Prije dvije godine bračni par iz Južne Afrike se doselio u Crikvenicu i učlanio se u naše društvo. U Strilež se učlanjuju ljudi iz inozemstva. Imamo Kanađane. Lani se učlanila Irkinja udana za Hrvata.
Hoće li mladi u planinarsko društvo?
– Crikvenica ima previše sportskih udruga koje privlače djecu. Ako nam se djeca priključe u petom razredu, do kraja godine ih već uzme netko od klubova. Djeca funkcioniraju u Striležu kad idu s obitelji, s bakama i djedovima. Onda uglavnom slijedi prekid pa se vraćaju u nekoj zrelijoj dobi. Naše članice Irena Vretovski i Iva Halasz pokušavale su organizirati male planinarske škole, ali nismo imali previše uspjeha. Lani smo organizirali prvu opću planinarsku školu, to je bio jedan iskorak u dobrom smjeru. Prijavilo se puno mladih, između 20-30 godina. Treba znati da mlađi ljudi nisu za grupne izlete, preferiraju individualne izlete ili izlete u svojim manjim grupama.
Naš prosječan član skoro je u penziji. Kad doma sve posloži, kad se riješi ozbiljnih životnih obaveza, proradi ljubav prema prirodi.
Kakve su naše staze, u crikveničkom okruženju?
– Crikvenica je idealna za planinare. Dugo toga nismo bili svjesni. Kažu nam planinari iz Koprivnice da se oni moraju dizati na izlete u pet ujutro, na ozbiljnije uspone moraju ići na dva dana. Nama je sve pod nosom. Velebit, Učka, Gorski kotar, otoci… Svi putevi na planinu iznad Vinodola su predivni, kao planinari uživamo na putevima koje su Vinodolci gradili da bi došli do svojih zemljišta na planini ili da bi išli prodavati svoje proizvode u Gorski kotar. Od staze Kamenitih stupi koju su obnovili članovi Strileža sa stanovnicima okolnih sela pa do markiranih ili nemarkiranih prilaza. Svako selo ima građeni put, u boljem ili lošijem stanju. Predivan je uspon kod Malih Bašunja ispod Kozaka.
Strilež se ponosi izdavanjem Dnevnika planinarske obilaznice „Trejset i pet”. – Izdali smo dnevnik u pravo vrijeme. Lani se nije moglo previše putovati u inozemstvo pa su ljudi počeli tražiti nove destinacije u okruženju. Već duže vremena smo razmišljali što od naših vrhova predstaviti i odlučili smo se na dnevnik u kojem smo predstavili deset vrhova. Obilaznici su najviše oduševljeni usponom na manje poznate vrhove Sopalj iznad Triblja i Veliki Rujnik iznad Breza. Najveći posao odradila je Mirjana Dražul Kraljić, vrsna poznavateljica obilaznica, sa 140 obiđenih obilaznica. Čim smo izdali dnevnik, “nestalo” je 200 primjeraka. Iz komisije za puteve Hrvatskog planinarskog saveza dobili smo velike pohvale jer smo prvo društvo koje je dnevnik izdalo na dijalektu, na našoj čakavštini.