Autorica se knjigom vraća u razdoblje kada je živjela u Stocu
SENJ “Sto stolačkih habera” naslov je nove knjige senjske književnice Klare Polak Poljarević posvećene gradu Stocu u Hercegovini i svim Stočanima. U knjizi autorica opisuje brojne događaje i sjećanja na drage ljude iz razdoblja kada je živjela u tom kraju. “Sto stolačkih habera” nastajala je dulje vrijeme, a na poticaj njenog bivšeg učenika.
– Što reći o knjizi? Hm, hm, pa recimo da na njoj radim jako dugo, što znači jedno desetljeće, od ideje koja je nastala u samom hercegovačkom gradu Stocu, a na provokaciju mog bivšeg učenika koji sada živi u Švedskoj i koji mi je “bacio bubu u uho” rekavši kako sam pisala o Zadru, gradu mog djetinjstva, o Senju, gradu u kojem sam našla utočište, a nisam o Stocu, gradu mog obiteljskog i intelektualnog sazrijevanja, što baš i nije cijela istina, ali to me je pokrenulo da se zamislim i počnem stvarati, pisati ovu moju “epopeju”, pojašnjava prof. Poljarević.
Podnaslov knjige je “Memoari nađene duše”, što je samo po sebi prilično eksplicitno.
– Da, riječ haber znači glas (vijest, novost). Iz te riječi sa sufiksom –nik stvaramo riječ habernik u značenju glasnik, glasonoša, onaj koji po kućama raznosi glasove, vijesti. Iz toga proizlazi da sam ja taj habernik, a to mi je i bio cilj, reći ljudima kakav je bio moj život u Stocu, gradu koji mi je bio potpuno nov, drukčiji i neobičan, ali koji me je potpuno osvojio krajolicima, klimom, ljudima, običajima, kuhinjom, svojom pitomošću i toplinom… Nažalost, sve to je narušeno ratom i ratnim zbivanjima, ali ne i uništeno u mom srcu. Morala sam tu knjigu napisati, osvijestiti sebe i druge kako je život krhak i kako ga ne cijenimo dovoljno, kaže autorica i ističe da ne želi da se knjiga ispolitizira.
– Nikako ne želim da se ovo moje pisanje o Stocu ispolitizira, jer, nažalost, podijeljenost po nacionalnoj pripadnosti je u gradu i dalje prisutna, a političke vođe i dalje crtaju karte, kao ona trojica na Jalti. Zbog svog altruizma i empatije ne mogu ljude dijeliti na toj osnovi. Postoje samo dobri ljudi i oni koji to nisu, ali i to je relativno. Moje simpatije uvijek idu na stranu slabijeg. Nadam se da će čitatelji to znati i iščitati na stranicama “Habera”, očekuje prof. Poljarević.
Knjiga počinje dolaskom profesorice Poljarević u Stolac kako bi predavala engleski jezik i književnost u srednjoškolskom centru i to, kako kaže, kao grlom u jagode, mlada, optimistična, spremna na sve izazove. Bilo je to 1976. godine, nakon diplome Filozofskog fakulteta u Zadru.
– Možda ćete pomisliti da se radi o lokalnom uratku, ali svi oni koji znaju čitati između redova shvatit će da se tu radi o općeljudskim vrijednostima i događajima koji su obilježili živote svih nas, a ne samo moj. Naravno, imena članova moje obitelji, mojih prijatelja/jarana kako iz Stoca, tako i iz Zadra i Senja su zapisana na stranicama ove knjige kako bi ona bila autentično kazivanje i svjedočenje jednog povijesno burnog i brojnim promjenama obilježenog vremena.